U iščekivanju povratka ‘Dextera‘, pogledali smo dvije nove serije s tematikom serijskih ubojica: jedna je daleko strašnija, ali u tome je njena čar

Maloekranski svijet, svijet televizije i serija, oduševila je recentna vijest o planiranom povratku Dextera nakon desetak godina njegove prijevremene TV mirovine. U slučaju da ste zaboravili o kome se radi, kratak podsjetnik.

Dexter je protagonist ili bolje reći antagonist istoimene serije emitirane od 2006. do 2013., serijski ubojica koji ubija – (serijske) ubojice. Serijske ubojice su zahvalan materijal za serijsku televiziju (nomen est nomen), ali nije baš da ima previše serija na tu temu.

Daleko najviše za njih napravio je izvrsni Fincherov "Mindhunter 1&2", ušavši u um "serial killer(s)a". Producenti televizijskih i streaming kuća kao da su znali da će se "Dexter" vratiti kad su, otprilike baš u vrijeme vijesti o njegovu "comebacku", plasirali dvije serije koje se dotiču serijskih ubojica – "Helstrom" i "Des".

Hamlet iz pakla

Nastao u produkciji Hulua i Marvel Television, odnosno s kreatorskim potpisom Paula Zbyszewskog, "Helstrom" počiva na intrigantnoj, ali slabo razvijenoj premisi koja parafrazira "Dexterovu", samo izmještena u stripovski nadnaravni fantastično-hororski svijet.

U centru priče nalaze se odrasla otuđena djeca zloglasnog serijskog ubojice natprirodnih moći Daimon i Ana Helstrom (Tom Austen, Sydney Lemmon) koji, podjednako prokleti i blagoslovljeni svojim nadnaravnim darovima/sposobnostima, svako za sebe, u vlastitoj "correcting injustice" shemi, love monstruozne ubojice, rječju čudovišta.

Daimon i Ana operiraju u svijetu gdje bi se DC-jev Constantine osjećao kao kod kuće, kao i jedan Dylan Dogg, protagonisti serije "Supernatural" i sam Lucifer iz TV serijala koje njegovo ime nosi.

Demoni pušteni na slobodu, opsjednuća, prokletstva... sastavni su dio svakodnevice brata i sestre Helstrom koje nije pošteđena ni njihova majka (Elizabeth Marvel), smještena u umobolnicu zbog demonskog posjednuća da i sama vapi za egzorcizmom jer "svaka obitelj ima svoje demone".

"Latinski, sveda vodica, molitva, oni se koriste kao tajna oružja u ovom poslu, ali sada su, zahvaljujući filmovima, televiziji i internetu, postali samo tropi", samosvjestan je Daimon kad u slobodno vrijeme, daleko od katedre profesora etike, dođe izvesti potencijalni egzorcizam nad nekim klincem da pomogne crkvi i lijepoj "časnoj" (Ariana Guerra) u prvoj epizodi "Helstroma", snimljena prema Marvelovu stripu.

Predložak je bio hororskiji, a u nedostatku Marvelovih superjunačkih blockbustera koronske 2020., prve godine u kojoj nijedan nije stigao u kina, niti će stići, "Helstrom" koketira sa superherojstvom u prikazu moći brata i sestre da serija može steći "superherojsku" kategorizaciju, uz dodatak hororske kako bi, proračunato, mogla biti potencijalni izbor za nadolazeći Halloween.

Međutim, serija teško da može zadovoljiti poklonike "superhero" i horor poetike: nije dovoljno superjunački uzbudljiva i subverzivna kao "The Boys" ili šareno-lakonotna a la "Umbrella Academy", niti ozbiljna u stilu "Constantinea" ili zabavna kao "Supernatural".

Nije ni strašna, ako izuzmemo jedan dobar "body horror" trenutak, ozvučena dramatičnom muzikom u generičkoj akcijoj stravi, ali bez prave drame neovisno o tome što likovi drže (demonsku) lubanju u ruci kao da su Hamlet iz pakla.

Serija je rutinski odrađena, prepuna tipologije i predvidljivosti u vidu karakterizacije likova i ikonografije oba žanra, loše osvijetljena u odnosu na strip živopisnijih boja. Ovo je jedva gledljiva televizija iz razdoblja davno prije "peak TV" ere kojemu pripada samo utoliko što je rastegnuta do zla Boga na deset monotonih epizoda.

Serijski ubojica iz stvarnosti

Čast serija o serijskim ubojicama puno bolje brani "Des" kreatora Lewisa Arnolda u produkciji ITV Studiosa, ali čini se da bi mogla proći ispod oka šire publike, za razliku od "Helstroma". Naprotiv, "Des" (ne brkati s "Devs") gotovo da može ići pod ruku "Mindhunteru", s time da je fokusiran samo na jednog "serial killera", Dennisa Nilsena zvanog Des (odlični David Tennant; serija "Doktor Who", film "Loš samaritanac").

Dakle, imao je više prostora samo za njegovu karakterizaciju i u svega tri epizode po 45 minuta rekao sve što mnoge serije pokušavaju reći u trostruko više vremena. Nilsen je serijski ubojica iz britanske/londonske stvarnosti uhvaćen početkom u seriji odlično dočaranih osamdesetih (miris i okus Londona koji "ne izgleda kao na TV-u", pušačka atmosfera), točnije 1983., kad su u začepljenim cijevima njegova odvoda pronađeni ostaci ljudskih tijela.

Des je mamio žrtve u svoj stan uz obećanje neobveznog druženja, hranu i piće, mahom mlađe muškarce slabijeg imovinskog stanja, a nerijetko beskućnike i narkomane za koje "vlada ne radi ništa". Kad mu policija bane na vrata u seriji i pita gdje su ostaci tijela, Nielsen ih uputi na ormar s još dokaza i prizna da to nije jedina žrtva, već ih je bilo 15 ili 16 u rasponu od pet godina. A na pitanje "zašto je to napravio", smireno odgovara "Doista ne znam, nadao sam se da ćete mi vi to reći", zapalivši cigaretu.

On nije luđak, nego inteligentan, racionalan i kalkulantan sociopat koji baca lopticu na stranu policije i biografa da otkriju istinu o broju i prirodi njegovih zločina (misterija smrti ga je intrigirala otkako je vidio leš djeda u dobi od šest godina), premda potonjem prigovara da će zaraditi na njegov račun.

Za njega, čovjeka koji je sam sebe nazvao "ubojicom stoljeća", žrtve su kao nečiji "kosturi iz ormara", "tajne koje ne govorimo", a priznanje zločina naizgled shvaća kao olakšanje, nešto što je skinuo sa srca. Kompleksan lik u slojevitoj ulozi nikad boljeg Tennanta, skrivenog ispod debelih naočala i izgleda prosječnog čovjeka.

"Izgleda tako ordinarno, kao netko s kim se mimoiđete na ulici ili sretnete u banci", komentira se Desova pojavnost i dualnost između normalnog civila i prirode njegovih zločina, skrivenih od očiju gledatelja. Autori serije odbijaju biti šokerski eksplicitni kao Lars Von Trier u "Kući koju je izgradio Jack" i Fatih Akin u "Zlatnoj rukavici", no to ne znači da "Des" nije podjednako strašan u zamišljaju. Svakako je strašniji od "Helstroma".