Potaknuti ljepotom keramike iz njezina atelijera, te inspirirani stvaralačkom energijom kojom ova umjetnica kreira svoj životni put, Splićanku Tinu Šarić zamolili smo da s nama podijeli djeliće svog iskustva ne bismo li doznali iz čega izviru njezina svestranost i zarazna energija.
– Bavim se raznim stvarima, imam raznolike interese koji se vrte oko umjetnosti, prirode, joge i svjesnog roditeljstva – predstavljajući se, govori ova 45-godišnja akademska slikarica, inače zaposlena u talijanskoj školi mode i dizajna u Splitu, gdje predaje crtanje i teoriju boje.
No to je, kako doznajemo, rijetko bilo jedino čime se bavila. Od prodajne galerije u kojoj je svojedobno uz vlastite radove nudila i one drugih mladih splitskih umjetnika, a koju je zatvorila da bi se posvetila roditeljstvu, pa do keramičkog studija gdje je poslije, osim u stvaranju, ispunjenje pronašla i u poticanju drugih da čine isto, Tina se rijetko mogla svrstati u jedan kalup, a još rjeđe je to pokušavala.
Za umjetnost kaže da je živi kroz svakodnevni život i obične aktivnosti, poput kuhanja, uređenja osobnog prostora, vrtlarenja, ističući kako svoju djecu odgaja inspirirana waldorfskom pedagogijom, uz pristup koji i njihove zajedničke svakodnevne aktivnosti definira kao "male oblike umjetnosti".
– Oni su oduvijek bili uključeni u sve, od kuhanja, pečenja, preko vezenja, šivanja pa do slikarstva i keramike. A sad kad su malo narasli, ponovno se više bavim svojom osobnom umjetnošću – objašnjava uvodeći nas u svoju priču.
Na pitanje zašto keramika, a ne slikarstvo, odgovora da je presudila slučajnost, uz "ljubav na prvi pogled".
– Već prvi kontakt s glinom odmah me inspirirao i tako je krenula moja priča s keramikom. Unatoč završenoj likovnoj akademiji, što se tiče keramike krenula sam od nule, sama, i već nakon nekoliko mjeseci istraživanja keramika i ja smo kliknuli. U svom radu ne slijedim, nemam, niti želim imati određeni stil. Inspiracija za rad ovisi o stanju u kojem se nalazim u trenutku, kreće iz glave i izlazi kroz ruke. Nekad mislim da u glavi imam jasnu sliku što želim, ali kad sam uronjena u taj ljekoviti proces, iz srca iziđe nešto sasvim drugo. Zbog takvih neprocjenjivih trenutaka i tih unutarnjih procesa radim to što radim i to jako volim. To sam željela podijeliti i s drugima i tako su nastale radionice keramike za odrasle i djecu. Veseli me kad vidim taj isti ushit i zadovoljstvo i na njihovim licima. Prvo taj terapijski moment kroz umjetnost, a onda zadovoljstvo i sreća kad dobiju gotov proizvod koji su sami izradili. To je to! – zadovoljno će naša sugovornica, ističući kako su umjetnost i takvi trenuci svima danas potrebniji nego ikad.
– Svojoj djeci uvijek govorim da su likovni i glazbeni najvažniji predmeti u školi. Nadam se da se nitko od profesora neće uvrijediti – dodaje kroz smijeh.
Opisujući svoje radove, navodi kako su to ponekad stvari za svakodnevnu upotrebu, a nekad apstraktni komadi koji su sami sebi svrha. Žensko tijelo joj je, kaže, bila najveća inspiracija u slikarstvu, a provlači se i kroz keramiku, pa su njezine forme prirodne, organske, oble i mekanih linija.
– Boravak u prirodi me isto tako inspirira i utječe na moj rad, pa će tako jedna vaza biti inspirirana oblucima s viške plaže ili će pronađeni komad drva, naplavine, postati ručka buduće zdjele – nastavlja dajući kontekst neobičnim komadima keramike koji su privukli našu pažnju.
Upravo kroz vezu s prirodom njeguje i vezu sa samom sobom, a u svemu je, doznajemo, centrira i uzajmljuje joga, koju, slično kao i lončarstvo, prakticira i podučava.
– Joga je dio mog života već dvadeset godina, a prije nekoliko godina educirala sam se za učiteljicu joge za odrasle i posebno za djecu. Držim da se joga i keramika slažu i nadopunjuju. Joga i umjetnost imaju isti cilj: postizanje sklada, potraga za unutarnjom istinom. Rad s glinom je meditativan proces. Kad smo potpuno uronjeni u aktivnost, sve ostalo je nebitno. Taj moment prisutnosti koji prati proces stvaranja istovjetan je meditaciji – kazuje Tina.
Kako navodi, izazovi s kojima se žene danas susreću, uz očekivanja da se realiziraju na svim poljima, mogu biti teret i pritisak, a i sama se, kaže, s njima ponekad suočava, kako privatno, tako i u poslu.
– Dobar primjer toga je kad pokušavam balansirati između komercijalnog aspekta i same umjetnosti. To je ta unutarnja borba koja je, mislim, svakom kreativcu nametnuta i naravno da predstavlja pritisak. Trudim se da me to previše ne opterećuje i jednostavno samo pokušavam slijediti svoj put. I to je savjet koji bih dala i drugima. Znatiželja i strast za mene su najvažniji. Promatrati svijet oko sebe, osluškivati sebe iznutra. Povezati se sa sobom i svojom intuicijom. Naravno, to nije lako, ali treba vjerovati u proces i onda se sve posloži kako treba – zaključuje.
Pratite Stil na Instagramu i Facebooku!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....