Usamljeni u prijevodu: neujednačena serija zvučne glumačke ekipe dotiče se aktualne teme izolacije, ali gubi između stimulirajućih i banalnih epizoda

Na malim ekranima od početka 2021. casting nije bio tako zvučan kao u Amazonovoj seriji "Solos".

Oskarovci Helen Mirren, Morgan Freeman i Anne Hathaway, te Anthony Mackie (Falcon iz Marvelovih blockbustera), Constance Wu ("Suludo bogati Azijci", "Prevarantice s Wall Streeta") i Dan Stevens ("Fatalni gost", "Kuća straha").

Dobra vijest je da je kreator serije i režiser pojedinih epizoda David Weil okupio doista jaku glumačku ekipu. Međutim, postoji i loša vijest.

Ovi glumci ne dijele kadar (osim Freemana i Stevensa), a ni serija nije neko cvijeće. Naime, Amazonov "Solos" je zamišljen i realiziran kao takozvana antologijska serija, što je televizijski ekvivalent filmskom omnibusu.

Termin podrazumijeva da pojedina serija varira u zasebnim pričama i likovima od jedne do druge epizode koje imaju određene poveznice, mahom u centralnoj temi ili žanru. Primjeri antologijske serije sežu od "Zone sumraka" do "Ljubavi, smrti i robota".

Epizode u seriji "Solos" dotiču se u temi usamljenosti i izolacije, uglavnom se odvijaju unutar futurističkog ili SF žanra, a predvode ih jedan ili maksimalno dva glumca, od Hathaway do Stevensa i Freemana; potonji je ujedno i narator.

Tema i reducirani broj glumaca sugerira da je ovo serija nastala pod utjecajem korone i "lockdowna" te je snimljena u danim "novo(ne)nenormalnim" uvjetima.

"Solos" se otvara s Hathaway (glumila u antologijskoj seriji "Modern Love") u prvoj od sedam polusatnih epizoda. U ulozi Leah, Hathaway istražuje putovanje kroz vrijeme da "ostvari kontakt s budućnosti" i pronađe "buduću sebe".

Leah razgovara sama sa sobom ili svojim budućim i prošlim verzijama, među ostalim i o filmovima "time-travel" tematike.

Tom prilikom spominje "Povratak u budućnost", "Terminatora" i zadnje "Osvetnike", žaleći se da ženska publika ima samo "Od klinke do komada", da bi je druga Leah posjetila na "Kontakt", a potpisnik ovih redaka i na "Peggy Sue se udala". To je najzanimljivije što se o prvoj epizodi može reći.

U nešto boljoj drugoj Mackie je u dvojnoj ulozi (boljoj od multiple izvedbe Hathaway) umirućeg obiteljskog čovjeka i njegove "karbonske kopije" – klona kojemu će biti drago da je on.

Treća predstavlja Mirren dok se njezin lik, umirovljenica Peg, na jednosmjernom letu za svemir ispovijeda brodskom AI-ju o propuštenim životnim prilikama koje ne uključuju i gledanje "Brzine 2".

Mirren s lakoćom nosi (pre)duge monologe, što se ne može reći za Uzo Aduba ("Orange Is The New Black") u četvrtoj epizodi, u kojoj je glavni lik zatvoren u kući godinama nakon pandemije, kao i Nicole Beharie (glumila s Mackiejem u "Black Mirror") u ulozi majke neprirodno brzo rastućeg sina u kvazi-hororskoj petoj.

Dojam popravljaju "twistovski" intrigantna šesta i sedma epizoda s Wu, odnosno Freemanom, za koje ćemo samo reći da imaju veze sa sjećanjima, ali nedovoljno da ujednače neujednačenu seriju.

Neravnomjernost je odlika mnogih antologijskih serija/omnibus filmova, a "Solos" je upravo frapantno neravnomjeran.

Serija se gubi u prijevodu između intelektualno solidno stimulirajućih i prilično banalnih epizoda, glumačke emocije i scenarističke pretenzije.