Vladale su scenom pa pale u zaborav: niz novih filmova konačno razotkriva presudnu ulogu žena u stvaranju moderne glazbe, veselimo se svakom od njih

Dok Netflix nije najavio da će se početkom prosinca početi prikazivati film Ma Rainey's Black Bottom, snimljen u produkciji Denzela Washingtona i s oskarovkom Violom Davis u glavnoj ulozi, tek su zagriženi zaljubljenici u blues i jazz te (nagađam) poneki kvizoman znali tko je Ma Rainey.

Sada je "Majka bluesa" konačno isplivala iz zaborava. Što god mislili o Netflixovom filmu, kojeg ću, premda mu predviđaju osvajanje niza zlatnih kipića i globusića, bez grižnje savjesti proglasiti dodasnjikavim, riječ je o sjajnom svjedočanstvu jednog vremena i činjenice da su žene, i to tamnopute, u to doba vladale scenom i ostavile značajan trag u glazbenoj povijesti.

Korpulentna dama zlatnih zuba i masne, prstima nanesene šminke bila je itekako stvarna osoba, u to doba jedna od kraljica popularne glazbe, uz Mamie Smith, prvu afroameričku umjetnicu koja je snimila blues pjesmu ("Crazy Blues" 1920.), Memphis Minnie - čiju je pjesmu "When The Levee Breaks" kasnije obradio Led Zeppelin - i "Caricu bluesa" Bessie Smith.

Rainey je snimila preko 100 pjesama i utjecala na generacije glazbenika, ali sve do Netflixove intervencije ime joj se, osim među kolekcionarima i glazbenim teoretičarima, baš i nije spominjalo. Nešto se češće spominjalo ime Billie Holliday, no i njoj je, što se tiče upoznavanja s mlađim generacijama, dobro došao dokumentarac (Billie, redatelja Jamesa Erskinea, možete pogledati na Amazonu). 

Ove će godine šira javnost, zahvaljujući novom filmu Baza Luhrmanna o Elvisu Presleyju, (ponovno) čuti i za Sister Rosettu Tharpe, blues pjevačicu koja nadahnula mladog Presleya, ali i Chucka Berrya. Dobre vijesti stižu i iz svijeta nakladništva: uskoro iz tiska izlazi biografija Bessie Smith.

Možda će ovaj niz biografija konačno rasvijetliti činjenicu da su žene bile itekako bitan faktor na sceni, osobito blues i jazz sceni, te da su svojim stvaralaštvom nadahnule mnoge danas daleko slavnije kolege. Prisvajanje njihovih zasluga od strane muških kolega te od bijelih pjevača i pjevačica nepravda je koju nisu zaslužile, kao ni život u siromaštvu, zlostavljanju i na koncu smrt u zaboravu.