Zidne tapete u doba minimalizma: nova ženstvenost s ironijskim odmakom

Trenutačna vizija modernog doma za mlade uključuje bijele zidove, prazne prostorije s jednim dizajnerskim naslonjačem i velikom zelenom biljkom. Prostor dobro poznajemo iz odraza u ogledalu nemarno oslonjenom na pod u kojem se fotografiraju djevojke iz svih dijelova svijeta u svojim jednako minimalističkim odjevnim kombinacijama. 

Teško da ikome ovo nije uspjelo dosaditi jer je minimalizam zanimljiv samo kad je rijedak, kad je avangarda i pripada malom dijelu umjetnika underground scene. Kako su im stil ukrale influencerice diljem svijeta sada je nastao novi, a njegov zaštitni znak u interijeru su zidne tapete tradicionalnog dizajna.

Društvenim mrežama vladaju mlade žene koje su za vrijeme pandemije nerijetko napuštale svoje skučene stanove s brojnim cimerima i vraćale se u roditeljske domove ili vikendice. Tako je došlo do promjene u shvaćanju lijepoga i modernoga za kuću. Premda bi se raskošni stil uređenja nečije bake ili majke do samo prije par mjeseci nazvao zastarjelim sad se zahvaljujući njihovim pomladcima naglo vratio u modu.

Zidne tapete već neko vrijeme opet su in, ali uglavnom u svojoj modernijoj inačici i nikako među studentima: skupe svilene tapete suptilnih kombinacija boja koje se ne razlikuju pretjerano jedne od drugih u ravnim linijama ili suptilnom kašmir uzorku i nešto hrabriji odabiri s referencama na japanske ručno oslikane tapete koje uključuju ždralove i druge ptice te stabla.

Takve tapete možemo naći u stanovima Parižanki koje konzistentno održavaju stil kojem dominira jednostavnost, ali i toplina ne opterećujući se toliko trendovima. Međutim u posljednje vrijeme uočavamo fenomen kojemu ćemo mi posvetiti više pažnje, a to je onaj u kojem mlađe djevojke, navikle na stanove u hit kvartovima u Berlinu ili u bivšim tvornicama u New Yorku naglo kao inspiraciju nalaze stil prošlih vremena kroz uzorke koji su godinama bili zaključani u starim kovčezima, a činilo se da su one izgubile ključ: zidnim tapetama, čipki i ručno vezenim tkaninama.

Suvremeni modni izričaj nije više ni izbliza dovoljan da bi se bilo dijelom modne aristokracije s obzirom da se kao takve, ljude više ne prepoznaje na ulici, već u virtualnom svijetu gdje su potrebni i drugi alati. Najvažnije je znati napraviti dobre fotografije za koje je potrebna neka vrsta koncepta kojemu najlakše doskoči pozadina s kojom se moguće poigrati na nekoliko načina. 

Već smo spomenuli prvi i najjednostavniji, ali već pomalo izlizani, a to je jednostavno spojiti s jednostavnim, ubaciti po mogućnosti u crno-bijeli filter i to je to. Nije nam cilj omalovažiti iskrene poklonike ove estetike, čak im nudimo i svoju sućut zbog toga što je ušla u trend i učinila ih dijelom mase. Međutim zbog toga sada kreće nešto novo i zanimljivije, a to je kombiniranje urbane odjeće i onih gradskih indiferentnih izraza lica sa starinskim prostorijama ispunjenih teškim materijalima koju smrde na lažnu ljubaznost i pristojnost.

Jukstapozicija ovih fotografija može se i preokrenuti. Čipkaste, slatke haljinice ili košulje, suknje širokog kroja, vintage asesoari, na djevojci koja se fotografira u odvratnom toaletu podzemne ili nekog bara koji se može nazvati samo “rupom”. Taj novi oblik djevičanske ženstvenosti ne dolazi bez neprikrivene doze bunta čime se takva idealizacije ženske naivnosti i nevinosti snažno ironizira.