“Uvijek me iznova iznenadi koliko ljudi u Splitu vole sladoled i s koliko stručnosti ga komentiraju. Ne kažu samo sviđa li im se ili ne, nego procjenjuju kremoznost, teksturu, gustoću, okus”, kaže vlasnik jedne od hvaljenih splitskih gelaterija u čiji smo se obilazak jednog vrućeg ljetnog poslijepodneva, kao stvorenog za lizanje sladoleda, u misiji traženja gradskog šampiona, zaputili food blogerica Margita Miličić, slastičarka Ivana Bradarić, pizzaiolo Ratko Tomić i vaša gore potpisana reporterka u pratnji našeg fotoreportera. Uputili smo se u svojstvu žirija koji je okupio Jere Gruić s YouTube kanala Only Food And Horses, s kojima smo već po Splitu, možda se sjećate, tražili najbolje pizze i burgere.
Ovog smo puta između pet pomno odabranih sladoledarnica u Splitu morali odabrati onu najbolju. Koliko god bio ugodan, zadatak nije bio lak. Odmah na početku krenuli su pregovori i dogovori koje okuse ćemo isprobavati kako bi kriteriji za sve bili isti. Vanilija i čokolada učinile su se kao logičan izbor, a njima smo pridružili i pistachio, jer kod njega se najbolje vidi štedi li se na sastojcima. Bili smo u pravu, no krenimo redom. Jere nam je odmah na početku dao popis za ocjenjivanje s nekoliko kategorija. Trebali smo s bodovima od 1 do 10 ocijeniti okus, kremoznost, teksturu, kornet, sveukupni dojam i cijenu, tj. odrediti je li prikladna onome što se za nju dobije.
Prvo mjesto koje smo posjetili bio je "Cookie Lab" na Bačvicama, ujedno jedini odabrani lokal izvan strogog centra, što smo svi okarakterizirali kao plus. Izbor okusa nije im velik, međutim, sva tri okusa bila su izvrsna pa je bilo jasno da ciljaju na kvalitetu, a ne kvantitetu (ipak, kako je Ivana primijetila, bilo bi lijepo da je lepeza okusa barem malo šira). Posebno nam se svidio pistachio koji je Ratka oduševio teksturom. On voli da se sladoled malo rastopi prije nego što ga počne jesti i zato je posebno važno da nije vodenast, a onaj u "Cookie Labu" je sve samo ne to. Vanilija je prava žuta s crnim točkicama, a čokolada malo podsjeća na mousse, tako da je stvarno zasitna.
Naša sljedeća lokacija bila je "Gelateria Emiliana" u samom centru grada, ispred koje nas je dočekao najduži red koji smo vidjeli u cijelom obilasku pa smo odmah zaključili da nas očekuje super sladoled, a kad nas je, dok smo čekali u redu, zapahnuo miris tek pečenog korneta, koji, kako smo doznali, za one koji baš obožavaju slatko može biti punjen čokoladom, složili smo se da za "Emilianu" nema bolje reklame. U "Gelateriji" se također pred očima posjetitelja spremaju i sladoledi, a Ivana Bradarić im je to što imaju vlastitu proizvodnju upisala kao veliki plus jer joj smeta što se sve, kako je rekla, pretvara u industriju.
Sladoledi su bili senzacionalni i složili smo se da je njihova vanilija možda i najbolja od svih koje smo toga dana kušali, a čokolada je u odnosu na "Cookie Lab" bila više mliječna, što će razveseliti sve koji vole takvu. Opet smo doživjeli i isti problem kao na prvoj "štaciji" - bilo nam je teško ostaviti sladolede nedovršenima, ali nismo imali druge i trebalo je krenuti dalje.
"Luka Ice Cream" jedna je od prvih sladoledarnica koje su prodavale domaći sladoled i koja je odmah stekla kultni status te ga nije izgubila do danas. Imaju zaista šaroliku ponudu te rade sorbete i mliječne sladolede od početka do kraja sami i s najboljim sastojcima. Svima nam se svidjelo što smo kod njih vidjeli da rade s nekim tradicionalnim dalmatinskim namirnicama, npr. lavandom, dinjom i sl., a imaju i okuse kao što je splitska torta. Kod "Luke" nije bilo pistachia pa smo probali drugi okus s orašidima kako bismo vidjeli škrtare li na količini namirnica, a odgovor je - apsolutno ne. Dok su se Ratku svidjeli njihovi sladoledi, okusi i tekstura, Margita je morala priznati da se njoj "Lukin" status u gradu čini malo precijenjenim i zaključila da joj je "Emiliana" i dalje favorit.
"Hajduk" je Jere stavio na popis u želji da mu priključi i jednu klasičnu sladoledarnicu i svi smo znali otprilike što od njega očekivati. Cijene su bile znatno prihvatljivije, a opcije najveće, ali kvaliteta sladoleda nije usporediva s onima iz tri prethodne sladoledarnice. Aroma je, na prvu je jasno, umjetna, što je posebno očito na primjeru pistachia. Kao što je Ivana rekla, "Hajdukov" sladoled jeli smo cijelo djetinjstvo, ali smo ga u jednom trenutku jednostavno prerasli.
Zadnja postaja na našem putu ujedno je bila i najveće iznenađenje. "Bili san" po uređenju više nalikuje na "Hajduk" negoli na prve tri fancy gelaterije, zbog čega smo mislili da nas očekuje i sličan sladoled, kad ono… U "Bilom snu" mladi Đibril Selim nastavlja tradiciju dugu 20 godina novim i kreativnim receptima za domaće sladolede o kojima govori s toliko strasti da nam je bio pravi užitak slušati ga. Ondje se isto tako peče domaći kornet, a Đibril nam je prepričao kako je došao do recepta koji koriste danas i koji u sebi nema jaja.
Sladoledi se kod njih rade iz dana u dan, a svaki višak se baca kako bi bili sigurni da je kvaliteta na razini. Kad smo stigli do njih, pistachia više nije bilo pa su ga išli raditi samo za nas. Cijela je ulica predivno zamirisala, a okus je itekako parirao mirisu. Posebno nam se svidio što je za razliku od onih koje smo prethodno isprobali jedini blago slankast, a pohvale je zaslužila i čokolada koja je gusta i tamna, dok vanilija u sebi ima male crne točkice po čemu možete zaključiti da je prava. Svi smo se složili da imaju i najbolju cijenu, za samo 10 kuna dobije se odličan domaći "slajić". Naposljetku se pokazalo da je "Bili san" od kojeg nismo imali prevelika očekivanja zamalo odnio pobjedu.
Ni mi sami nismo do zadnjeg trenutku znali tko je šampion, dijelom i zbog toga što je svatko od nas imao svog favorita. Ne pišem ovo kako bismo nekog utješili, već je zaista za dlaku pobijedio "Cookie Lab" s ocjenom 9,47. Slijedi ga "Emiliana" s 9,37, a treći je "Bili san" s 8,97, kojemu se ozbiljno približio "Luka" s 8,65. Svi njihovi sladoledi su odlični i mirne savjesti ih preporučujemo te s ponosom zaključujemo da Split ima odličnu ponudu, zbog čega je ovaj težak izbor spadao isključivo u slatke muke.