Je li vam dosta sarmi? Nama nije, iako imamo dojam da su se ove zime radile više no ikad. Jedan od razloga sasvim je sigurno ovaj djelomični lockdown, no čak i bez njega zimski bi mjeseci, po pitanju kužinavanja, mnogima bili u znaku kiselog kupusa nadjevenog mesom.
A pod "mnogima" mislimo na puno širi pojam nego što bi se pomislilo na prvu, jer sarme, s manje ili više odstupanja od recepta koji se sprema na našim prostorima, su nisu omiljene ne samo u Hrvatskoj i susjednim zemljhama, nego diljem cijele srednje, sjeverne, istočne i jugoistočne Europe te u većini zemalja zapadne Azije, na sjeveru Kine i na sjeveru Afrike.
Varijacije na temu tiču se ponajprije vrste mesa u nadjevu pa variraju od govedine, junetine, janjetine, ovčetine do svinjetine. Razlike su i u začinima, no u manje više svi koriste luk i češnjak. Nadjev često uključuje i žitarice poput riže, bulgur pšenice i ječma, a zamotuljci su ovijeni, u pravilu, fermentiranim lišćem kupusa, posebno u jugoistočnoj Europi ili pak nefermentiranim, drugdje. Neki kao omot koriste lišće loze, drugdje blitva i kelj, a u Aziji se koristi kineski kupus, ponegdje čak i morske alge (no jesu li to onda uopće sarme?).
Što se tiče načina termičke obrade, sarme se u pravilu kuhaju, no ponegdje se peku, kuhaju na pari ili se skuhaju pa zapeku. Umak u kojem se pripremaju razlikuje se od kuhinje do kuhinje, pa dok je na našim prostorima uobičajen je umak od rajčice, drugi koriste svakovrsne tekućine, najčešće mješavinu vode i rasola u kojem se kiselio kupus, u koje ponegdje ubacuju suhe šljive ili višnje. I pri posluživanju bilježimo niz zanimljivih varijacija: u Švedskoj i u Finskoj rolice od kiselog kupusa punjenog mesom poslužuju se s džemom od brusnice, u istočnoj Europi uz vrhnje, a u Libanonu s prilogom od jogurta i vrstom vinaigrette umaka na bazi limuna i maslinovog ulja začinjena češnjakom i sušenom metvicom.
Riječ sarma potječe od turskog izraza za "zamotano", a što se tiče njihovog porijekla, situacija je poprilično nejasna, no s obzirom na ovoliki broj varijacija i ogromnu rasprostranjenost ovog jela, sve sluti na zaključak kako su izmišljene na više mjesta, odnosno da su bonkulovići mnogih zemalja, neovisno jedni o drugima, jednostavno došli do istog zaključka: meso zarolano u neku vrstu kupusa je ukusno, praktično i hranjivo jelo. I još, k tome, liječi mamurluk! Pa nije ni čudo da se tako rado spremaju u vrijeme velikih svečanosti, blagdana, vjenčanja i svih prigoda koje jamče glavobolju.
Sad kad smo vam sve lijepo objasnili, otkrit ćemo vam i nama najdraži recept. U slast!
Sarme po domaću
Sastojci:
500 grama miješanog mljevenog mesa
1 srednje velika glavica kiselog kupusa
100 grama riže
100 grama pancete
1 luk
2 režnja češnjaka
1/4 vezice peršina
malo crvene paprike
lovorov list
suho meso ili kobasice
malo koncentrata rajčice
Priprema:
Lagano prodinstajte luk, češnjak i pancetu, pa ih dodajte mesu. Dodajte i rižu, papriku, sol i papar pa sve dobro promiješajte.
Kiselom kupusu odvojite listove, uklonite tvrdi dio svakog lista pa ga nasjeckajte na trakice i poslažite na dno posude u kojoj ćete kuhati sarme.
Zamotajte sarme: stavite meso na dio lista koji je najbliži sredini glavice, preklopite jednu uzdužnu stranu, zarolajte list kao da motate štrudel i na kraju nepreklopljenu uzdužnu stranu prstom utaknite prema sredini.
Na rezani kupus poslažite sarme u krug, pazeći da su tijesno jedna uz drugu. Posložite potom i drugi red, ali sredinu ostavite praznu, a potom tako redajte dok ne potrošite sve sarme. U nastalu šupljinu ubacite suho meso i lovorov list. Na kraju po vrhu rasporedite još rezanog kiselog kupusa, pospite po želji još malo paprike te dodajte koju žlicu koncentrata rajčice.
Kuhajte dva do tri sata polupoklopljeno, povremeno po potrebi dolijevajući vodu. Po želji na kraju napravite zapršku, no jelo je probavljivije bez nje.