Ništa Beyonce, ništa Rihanna, ništa Billie, ništa Gaga, odnosno koga već smatrate poznatom ženskom osobom. Posljednjih tjedana svi govore o Karen. A nije čak ni osoba.
Možda ste primijetili da ju se spominje, osobito od nesretnog incidenta u njujorškom Central Parku, kad se sredovječna bjelkinja uvrijedila što joj je tamnoputi muškarac prigovorio da ne pušta psa s uzice. Drzniku je rekla nešto u stilu 'E sad ćeš ti dobit svoje' pa ga je uspaničenim glasom prijavila policiji. Gluma dostojna uloge u sapunici na njenu je nesreću ostala zabilježena kamerom pa je gospođa tankih živaca i još tanje etike u čas posla postala crna zvijezda društvenih mreža.
Mnogi su pritom zaključili: ona je Karen. A prosječnom hrvatskom čitatelju (okej, autorici ovog teksta) u tom trenutku nije bilo ni približno jasno o čemu je riječ. Kako priča o Karen ne prestaje, možda ne bi bilo loše napisati koju riječ o njoj.
Kakva je, dakle, ta Karen? Puna je zahtjeva, obraća se drugima s visoka. Glasna je, naporna, brzo gubi živce. Jedna je od onih žena koje će se u restoranu ili trgovini jedva dočekati požaliti na uslugu. Omiljena knjiga joj je knjiga žalbe.
U školi je bila dežurna 'špija' i to iz čiste zlobe, danas uživa gnjaviti sve za koje vjeruje da joj uskraćuju ono na što misli da ima pravo. Licemjerna je i konzervativna. Neupućena, a voli se praviti pametna. Ne bi vam se baš svidjela.
O Karen se priča još od 2005., kad je komičar Dane Cook ispričao šalu o napornoj prijateljici koju svi iza leđa preziru i ogovaraju. Mnogi su u toj šali prepoznali neku svoju (ne)prijateljicu i priča se proširila na društvene mreže i postala 'meme'. Novi zamah joj je dao neki ostavljeni suprug koji je u čast svoje bivše koja se možda uistinu, a možda i ne, zvala Karen pokrenuo 'hejt' stranicu 'Fu** You Karen'. I svi su još više zamrzili Karen. I sve one koje su ih podsjećali na Karen.
Baš kad se šala pomalo izlizala, stigla je korona. Panika od pandemije u nekih je na površinu izvukla nimalo privlačne osobine i priča o Karen je opet uzela maha. Karen je ona žena s prenatrpanim kolicima. Gnjavi premorenu prodavačicu u trgovini pod opsadom uspaničenih kupaca. Naravno, ne nosi masku. Briga Karen što se drugi pate zatvoreni u male stanove bez balkona, ona se sunča u svom dvorištu. Još je i sliku objavila na Instagramu. U pozadini se vidi i da se dobro opskrbila WC papirom. Karen prosvjeduje protiv izolacije jer po njoj je korona tek malo gora gripa...
Smeta li vam što je u ovoj priči Karen žensko? Nekima smeta i u cijeloj priči vide mizogini aspekt. Tvrde da se 'karen' koristi na isti način kao 'kuja', 'drolja' i 'krava'. Drugima, pak, smeta što je Karen bjelkinja. Trećima međutim, smeta što se zove Karen. Pogađate, u trećoj su grupi njene imenjakinje. Posljednjih tjedana često se javljaju s pričama kako im je više preko glave komentara tipa 'Pa uopće mi ne izgledaš kao Karen'.
Pa kako to izgleda Karen? Sredovječna, plavuša, pripada višoj srednjoj klasi. Ima lijepu veliku kuću i vozi terenca, bahato, dakako. Neki tvrde da je razvedena te da je mužu uzela i kuću i djecu. Protivi se cijepljenju. Glasala je za Trumpa. Nosi bob frizuru, kraću na zatiljku. Da, čak i to je općepoznato o Karen.
Nemojte se toliko čuditi. Pa sjetite se samo glupog Muje. Fate koja mu se jedva čeka iza leđa pohvatati s Hasom. Ili škrtog Bračanina, furbastog Vlaja, pijanog Zagorca... Nismo, doduše, imali pojma kakve frizure nose, no točno smo znali kako bi se ponijeli u kojoj situaciji, već smo imali spreman komentar. Baš poput Muje, Fate, Bračanina i ekipe, Karen nije samo lik iz vica nego i stereotip.
Privilegirana, naporna bjelkinja u ovom se trenutku ok Amerika gori od antirasističkih prosvjeda čini savršenim Krnjom, no šala o Karen mnogima više nije baš tako smiješna. Mnoge su žene koje naoko spadaju pod nazivnik Karen posljednjih dana javno istupile ukazujući da nisu sve sredovječne bjelkinje iz bogatih predgrađa glasale za Trumpa, napravile hobi od podnošenja pritužbi na potplaćene uslužne djelatnike, odbile cijepiti djecu niti zvale policiju zbog tamnoputog muškarca u parku. Premda neke nedvojbeno jesu.
Jednako kao što neke žene uistinu sramotno loše voze, a neki su muškarci i s 40 mamine maze. Neke su curice loše u matematici, neki dječaci nikad ne plaču. A neki su takvi jer vjeruju da bi trebali biti takvi, jer se to od njih očekuje. Neki su takvi samo u očima promatrača koji očekuje vidjeti ključne stavke određenog stereotipa. Promatrača koji će se jednom naći u situaciji da odlučuje o nečijem zaposlenju, napredovanju, liječenju, školovanju, kažnjavanju...
Kao što su neki s predrasudama gledali na tamnopute Amerikance kad su odlučivali o njihovim pravima, uskraćujući im ih otvoreno ili onako, da se ne kuži baš na prvu. Neki od tih na odlučujućim pozicijama bili su poput Karen, možda su se čak i zvali Karen i svojim su odlukama i ponašanjem zasnovanim na predrasudama i stereotipima manje ili više svjesno izazvali gubitke, patnju, sram i strah. A pogledajte do čega je to dovelo i kako se, u određenom smislu, situacija preokrenula.