Inovacija u vjetrosolanu Ramova mogla bi pokrenuti novu industriju soli u Hrvatskoj

Obiteljska vjetrosolana Ramova je istraživački projekt patentiranja tehnologije i proizvodnje morske soli koji je inovator Ivan Šimić iz Makarske pokrenuo prije deset godina i u koji je iz obiteljskog budžeta i uz potporu PŠRD Ramova Krvavica uložio više od milijun kuna

Iza makarskog inovatora Ivana Šimića, člana Društva inovatora i autora tehničkih unapređenja Split "Diatus", a koji je završio šumarstvo te njegove obitelji, a posebno supruge Darinke, osma je godina rada vjetrosolane Ramova u Krvavici i sedma godina berbe soli.

Šimiću od 24. svibnja do 1. rujna svaka dnevna berba donese oko 100 kilograma solnog cvijeta, a inače godišnje ubere oko šest tona. Kako nam kazuje, potražnja za soli je velika pa nema dovoljnu količinu od oko 100 tona da bi ''izašao'' na tržište, već je prodaje na kućnom pragu.

Obiteljska vjetrosolana Ramova je istraživački projekt patentiranja tehnologije i proizvodnje morske soli koji je pokrenuo prije deset godina i u koji je iz obiteljskog budžeta i uz potporu PŠRD Ramova Krvavica uložio više od milijun kuna. Šimić u projektu nije imao nikakvu potporu države, mada se prijavljivao na natječaje, ali sve je to propalo.

Tehnologija vjetrosolane s morskim slojevitim plohama je javnosti prezentirana 2010. godine na Arci-međunarodnom sajmu inovacija koje je organiziralo Ministarstvo gospodarstva, a na kojem je solana dobila zlatnu nagradu, s time da je projekt 2007. godine prijavljen kao patent morske solane s kaskadnim preljevnim bazenima  dok je 2012. godine pilot projekt pokrenut u lučici Ramova u Krvavici.

Tada je za sustav proizvodnje solnog cvijeta, Šimić sagradio 12 klasičnih betonskih bazena površine 12 kvadrata, a čija je dubina od tri do pet centimetara.

-To je zapravo istraživački projekt na kojem sam primijenio novu tehnologiju rada u duplim paralelnim bazenima gdje sam proizvodnju zaštitio od oborina i tako sam napravio dramatičan skok u količinama. Naime, po metru kvadratnom sam povećao proizvodnju deset puta s time da u solani proizvodim tri vrste soli, plemenitu sol - solni cvijet za hranu, dijamantu sol za terapiju kože i morsko ulje ili tekuće minerale mora koji su baza u kozmetici i medicinskim preparatima - kazuje Šimić naglašavajući da se prvih par godina tražio u novoj tehnologiji, ali nije imao sreću jer je njegov tehnolog Drago Stulić iz solane Nin koji mu je bio podrška u projektu, nažalost, preminuo 2012. godine. Stoga je Šimić bio prisiljen ući samostalno bez ikakve stručne potpore u cijeli proces proizvodnje soli i onda je definirao način rada u novoj tehnologiji kroz proces od pet do šest godina, a u hodu je projekt komercijaliziran.

Proces berbe soli nikada ne prestaje

-Količine soli su malene da bi čovjek ozbiljno mogao izaći na tržište. Kontaktiralo me nekoliko distributera koji pokrivaju dvije do tri države, ali nijedan ozbiljan proces plasmana ne može se započeti bar bez 100 do 1000 tona solnog cvijeta - kazuje Šimić u čijoj vjetrosolani proces berbe soli nikada ne prestaje jer je proces isparavanja mora kontinuiran i najveći je u siječnju kada se zapravo i suši meso, a kristalizacija se može raditi i zimi i ljeti.

Kako pojašnjava, na metru kvadratnom u odnosu na klasičnu solanu Nin, povećao je proizvodnju za deset puta jer klasične solane rade samo ljeti, a njegova tijekom cijele godine. Bazeni ''rade'' po principu pretakanja mora iz jednog u drugi, i nalaze se jedan iznad drugoga i nagnuti su dijagonalno, a kada dođe vrijeme kišnog perioda, ugušćena morska voda -salamura izlijeva se u donji bazen putem cijevi. Kada prestane kiša, brana se vrati uz pomoć pumpe pa se vrati i salamura. Bazenima oborine ne smetaju jer isparavaju i gornja i donja površina tako da je proizvodnja po kvadratu povećana za deset puta i samim time je postala konkurentna.

Industrija soli u Hrvatskoj je zamrla

Baza proizvodnje solnog cvijeta je energija isparavanja, a njezina osnova je tlak i vlaga zraka te vjetar i temperatura.

-Vjetrosolana omogućava da kompletan stupac isparavanja pretočimo u proizvodni stupac jer sustav zaštićuje proizvodnju od oborina. Isparavanje traje kroz cijelu godinu, a kristalizaciju radim samo ljeti, svakog dana, i određuje je položaj sunca - kazuje Šimić koji je imao nekoliko inovacija-akumulacijsko pojilište s elementima protupožarne zaštite, a radio je inovativne radove u šumarstvu u smislu proizvodnih procesa.

-Sve u svemu, partneri mi nisu potrebni, ali je problem što nemam tolike količine soli kako bih pokrenuo proizvodnju većih razmjera i to je najveći problem. Za to bi mi trebalo pokretanje proizvodnje bar na 3 hektra, dok je solana Ramova površine tek 144 metra kvadratna. Nedavno sam u Ministarstvu gospodarstva imao radni sastanak na kojem gospoda očito nisu bila dovoljno pripremljena tako da je sve to stalo. Smisao ove inovacije je pokretanje nove industrije soli u Republici Hrvatskoj, a koja je zamrla jer proizvodimo oko 5% vlastitih potreba - kaže Šimić.

Nadalje, pojašnjava kako bi se industrija soli razvijala u dva smjera pa bi jedan smjer bio distribucija malih solana u svim turističkim regijama koje imaju bar milijun turističkih noćenja godišnje.

-Svi lokaliteti, od Brača i Hvara do Visa i Korčule, trebali bi imati jednu solanu koje bi činile sustav malih solana uvezanih u klaster. Druga strana je razvoj industrijskih pogona za proizvodnju morske i industrijske soli- kazuje Šimić dodavši da bi ovakav razvoj industrije soli mogao otvoriti oko 10 tisuća radnih mjesta. Kako kazuje, za svoj projekt posebnu zahvalu duguje Anti Zekiću iz splitskog Diatusa.