Deset mjeseci nakon što je u siječnju ove godine započelo treće suđenje Savi Pejoviću, 64-godišnjem bivšem kapetanu JNA koji je u Domovinskom ratu bio snajperist HV-a, a kojeg se tereti za dvostruko ubojstvo Nenada Rakijara (19) i Nediljka Kozlice (23) sada već daleke 2005. godine, u srijedu ujutro na splitskom Županijskom sudu sve je opet krenulo iznova.
Dok se iščekivao dolazak okrivljenog Pejovića na službeni ulaz za okrivljenike u Velikoj dvorani, on se iznenada pojavio na ulazu predviđenom za fotoreportere i stao se zbunjeno osvrtati po dvorani iznenadivši sve nazočne. Kad je sjeo na mjesto za okrivljenika, prvo je s njim kratko razgovarala sudska vještakinja koja je ocijenila da je sposoban pratiti raspravu i shvatiti za što ga se tereti.
Nakon toga je predsjednica sudskog vijeća sutkinja Ankica Boban upitala Pejovića, koji se zbog PTSP-a i više dijagnoza iz domene psihičkih bolesti liječi na psihijatriji i uzima lijekove, razumije li za što ga se tereti. On je odgovorio da razumije, ali da je slabo čuje. Potom mu je njegov odvjetnik po službenoj dužnosti Dragan Mijoč, nakon što ga je sutkinja više puta upitala, a on nije odgovorio nego samo potvrdno kimao glavom, objašnjavao da mora izrijekom kazati da će obranu dati na kraju i da neće odgovarati na pitanja.
– Ne smatram se krivim za dva ubojstva jer nisam to počinio – teško je izgovorio Pejović, koji je na svako pitanje odgovarao otežanim glasom s desetak sekundi odgode. Njegov je odvjetnik zatražio da se pozove svjedok Mirza Cico (bivši momak Pejovićeve kćerke – opa.) na okolnost njegove vjerodostojnosti kao svjedoka, s obzirom na to da je isti, kako je rekao, nekoliko puta osuđivan pravomoćno upravo zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza. No, tome se žestoko usprotivila Rene Laura, zamjenica ŽDO-a, kazavši da je to "krajnje neprimjereno i na razini uličnog razgovora".
Nakon što je sutkinja počela čitati materijalnu dokumentaciju, Pejovićeva je glava iznenada klonula na klupu. Na njezin upit je li dobro, odgovorio je da ga "nekako hvata nemoć", da nije jeo ništa nakon što je uzeo propisanu terapiju.
– Ja sam došao da riješimo ovo – kazao je Pejović. Nakon kratke pauze suđenje je nastavljeno, ali vrlo brzo i prekinuto.
Podsjetimo, mučno ubojstvo dvojice mladića odigralo se u noći s 21. na 22. travnja 2005. godine između 23 sata i jedan sat poslije ponoći, na parkiralištu hotela "Jadran" u Segetu Donjem gdje je Nediljko Kozlica bio zaštitar, a Nenad Rakijar pravio mu je društvo. Kozlica je pogođen s osam, a Rakijar s tri metka, dok je na mjestu brutalnog smaknuća nađeno 14 čahura.
U veljači 2013. godine Pejović je prvi put osuđen na jedinstvenu kaznu od 20 godina zatvora, a u rujnu iste godine Vrhovni sud ukida presudu zbog bitne povrede kaznenog postupka jer sin i kći Save Pejovića nisu pozvani da svjedoče na suđenju, što je bila zakonska obveza, nego su samo pročitani njihovi iskazi iz istrage. Pred drugim je sudskim vijećem Pejović ponovno osuđen 2015. godine na istu kaznu, ali i ta je odluka sada ukinuta, i to ponovno zbog proceduralnih razloga, bez ocjene dokaza. Sporna je bila izjava jednog od svjedoka na koju se sudsko vijeće pozvalo u osuđujućoj odluci, a koji je saslušan na prvom suđenju, ali ne i na drugom.
Odvjetnik Mijoč je bio uvjeren i tijekom prethodnih suđenja, a i sada je, da se radi o planiranoj egzekuciji koju nije počinio njegov branjenik.
– Mladići su ubijeni iz dva oružja i očito je da su bila najmanje dva napadača, a jedino Državno odvjetništvo može zaključiti da jedan ubojica ide s dva oružja u egzekuciju. Kad se zločin dogodio, policija je tapkala u mraku, pojačavao se pritisak javnosti i onda se kao idealno rješenje pojavljuje moj branjenik. Nema nikakvog motiva da Pejović ubije dva momka s kojima nikad dotad nije imao nikakvog kontakta. ŽDO kaže da nema svjedoka ubojstva, no svjesno zanemaruju da postoji jedan svjedok koji je tada bio polaznik policijske akademije i koji je u vrijeme ubojstva bio tamo, i u dva je navrata svjedočio. Tog svjedoka svi zanemaruju zato što je vrlo detaljno opisao osobu koju je vidio, a čiji se opis ne poklapa s opisom Save Pejovića – kazao je uz ostalo Mijoč u završnoj riječi drugog suđenja.
I evo sad je sutkinja Boban dobila "u zadatak" treći put suditi Pejoviću i nakon nevjerojatnih 18 i pol godina od ubojstva i dva suđenja napokon presudom, kakva god ona bila, dovesti do kraja ovaj mučni slučaj koji je uistinu velika mrlja hrvatskog pravosuđa. Naravno, Visoki kazneni sud imat će ključnu ulogu u odluci hoće li ta presuda postati pravomoćna ili će se agonija nastaviti i dalje.
Suđenje se nastavlja.