PRVI PUT U HRVATSKOJ Žrtvi pohotnog fratra iz Splita 20.000€! ‘Sutkinje krasne, a sebičnost nadbiskupa Križića šokira‘

Nešto više od godinu dana nakon što je na splitskom Općinskom sudu u ponovljenom suđenju danas 44-godišnjem Splićaninu dosuđeno 20 tisuća eura naknade štete jer je utvrđeno da je, dok je bio maloljetan, bio jedna od žrtava koje je seksualno zlostavljao nekadašnji član Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, tadašnji gvardijan crkve sv. Frane u Splitu fra Gracijan (Stipe) Gašperov, ta je presuda postala pravomoćna odlukom tročlanoga vijeća Županijskog suda u Zagrebu. To je, prema dostupnim informacijama, prva takva pravomoćna presuda u Hrvatskoj.

Sud potvrdio da je splitski fratar zlostavljao mladića u sakristiji! Žrtva pedofilije trebala bi dobiti samo 90.000 kn odštete: ‘Nisam zadovoljan, cijeli život dokazujem istinu‘

U studenom 2022. godine sutkinja Julijana Ponoš donijela je presudu prema kojoj su Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca i njezin nekadašnji član fra Gracijan morali solidarno isplatiti 11.945 eura (90 tisuća kuna) odštete žrtvi, no tu je odluku drugostupanjski sud ukinuo.

Ona potom početkom lipnja prošle godine donosi novu presudu u kojoj žrtvi dosuđuje 20 tisuća eura na ime nematerijalne štete uz zakonske kamate te 3753,98 eura sudskih troškova. No, kako je žrtva u tužbi tražila i odgovornost Splitsko-makarske nadbiskupije, a ona nije utvrđena, žrtva im mora platiti 2500 eura troškova.

Žrtvi fra Gracijana 20 tisuća eura odštete! Splitska sutkinja: Vrh franjevaca godinama znao za zlostavljanja - i šutio!

Bilo mu je 15 godina

Podsjetimo, danas 44-godišnjak iz Splita tražio je naknadu nematerijalne štete opisujući što mu je radio fra Gracijan u sakristiji crkve sv. Frane u Splitu u listopadu 1997. godine, kada mu je bilo samo 15 godina. Naveo je kako je, budući da je kao dijete odgajan u vjerskom duhu, često išao moliti u crkvu sv. Frane u Splitu te da ga je jednom prilikom fra Gracijan zvao da mu pomogne spustiti "sviće" (ili "cviće").

Kako je žrtva manjeg rasta, gvardijan mu je stavio stolicu da se popne, a onda je dječak vidio da tu nema nikakvih "svića". Fra Gracijan ga je tad prihvatio, sjeo na sebe, počeo ga ljubiti i rukom mu dodirivati bradavice. Stezao ga je rukama dok je dječak sjedio na njemu, osjećao je fratrovo uzbuđenje, a ovaj mu je potom uvukao ruku u međunožje i dirao ga dok mu je drugom rukom stezao vrat pa se dječak gušio. Kazao je da ga je fratar jednom rukom stezao oko tijela, a drugu mu je uvukao u hlače, iako se on otimao. Na kraju je uzdahnuo i pustio ga, a šokirani dječak tražio je da gvardijan otključa vrata sakristije kako bi mogao izići.

Ovaj mu je kazao, ispričala je u svojoj tužbi žrtva, da nije mogao protiv sebe i neka mu oprosti. Tražio je da nikome to ne govori i da će mu uvijek pomoći. Upozorio ga je da će mu drugi raditi još gore stvari ako ikome kaže što se dogodilo te da će tako osramotiti sebe i obitelj.

Fra Gracijanova žrtva na sudu je tada kazala da se godinama nakon strahote koju je doživio liječio kod psihijatra, da nikome zbog srama nije govorio o tome te da ga je sve to jako mučilo. Tek nakon što mu se stanje pogoršalo i nakon što je u fra Ambroza Nikole Kežića, novoga fratra sv. Frane, stekao povjerenje, sve mu je ispričao. Ovaj ga je uvjerio da sve mora prijaviti crkvenim vlastima, što je i učinio početkom prosinca 2011. godine.

Tijekom postupka utvrđeno je da je 2017. i 2018. proveden crkveni sudski postupak čiji je rezultat, odlukom pape Frane 28. lipnja 2018. godine, bilo razrješenje fra Gracijana i otpuštanje iz franjevačkog reda uz zabranu daljnjeg crkvenog djelovanja.

Zagrebački Županijski sud u svojoj presudi navodi, uz ostalo, da je splitski sud opravdano, iako u konkretnom slučaju nije bilo neposrednih očevidaca, potpuno poklonio vjeru iskazu žrtve kao životno uvjerljivom. Da se sve odigralo kako je žrtva i ispričala, utvrdili su i na temelju iskaza fra Ambroza Nikole Kežića kojem se žrtva povjerila dok je on bio gvardijan nakon fra Gracijanova premještaja u Šibenik od 2006. do 2010. godine.

– Utvrđeno je da je trećetuženik (fra Gracijan – op. a.) nad tada maloljetnim tužiteljem počinio bludne radnje (svaka radnja učinjena na tijelu druge osobe, osim spolnog odnošaja ili s njime izjednačene spolne radnje, kojom se ide za zadovoljenjem spolne pohote, pri čemu se vrijeđaju spolne slobode i spolno čudoređe), da se radi o seksualnom zlostavljanju maloljetnog djeteta, dakle deliktu koji ima sva obilježja kaznenog djela, neovisno o tome što Županijsko državno odvjetništvo u Splitu nije pokrenulo kazneni postupak protiv trećetuženika zbog zastare... Građanskopravna odgovornost šira je od kaznene, a sam nastanak ovoga štetnog događaja nakon obrade tužitelja nisu isključili niti medicinski vještaci... pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se štetni događaj zaista dogodio u sakristiji crkve sv. Frane u Splitu u listopadu 1997. godine na štetu tada maloljetnog tužitelja u dobi od 15 godina, a koji je počinio trećetuženik kao izravni štetnik – navodi se u odluci tročlanoga vijeća na čelu sa sutkinjom Jadrankom Matić, s kojom su u vijeću još bile sutkinje Ksenija Jakovčević kao izvjestiteljica te Lidija Bošnjaković.

Odnos dominacije i povjerenja

U odluci pojašnjavaju zašto je odgovornost crkvene pravne osobe za štetu nastalu seksualnim zlostavljanjem koje počini svećenik jedno od najsloženijih pitanja suvremenoga građanskog prava. Prema njihovu mišljenju, poseban problem nastaje zato što svećenik u hrvatskom pravnom sustavu nije klasični zaposlenik Crkve u smislu radnog odnosa, pa se odgovornost crkvene zajednice ne može jednostavno temeljiti na Zakonu o obveznim odnosima.

– Suvremena europska i komparativna praksa sve više prihvaća mogućnost odgovornosti crkvenih institucija kroz šire koncepte institucionalne odgovornosti. Polazište takvog pristupa jest da svećenik ne djeluje samo kao privatna osoba, nego kao nositelj autoriteta i povjerenja koje mu daje sama institucija u kojoj djeluje. Crkva mu omogućuje pastoralnu službu, pristup djeci i ranjivim osobama, korištenje crkvenih prostora te društveni i moralni autoritet. Upravo taj institucionalni položaj često omogućuje odnos dominacije i povjerenja bez kojeg zlostavljanje ne bi bilo moguće izvršiti na isti način... – navodi se, uz ostalo, u presudi.

Dodaju dalje da se štetna radnja redovnika smatra učinjenom u okviru pastoralne službe kada je nastala tijekom aktivnosti koje samostan organizira i nadzire, primjerice vođenja vjerskih obreda, obrazovnih ili karitativnih programa, pri čemu je redovnik obavljao zadatke koje mu je zajednica povjerila i u kojima djeluje u ime samostana.

– Položaj redovnika omogućio je pristup žrtvi jer kao član zajednice, djeca ili druge osobe stupaju s njim u kontakt upravo zbog njegove funkcije i povjerenja koja redovnik uživa kao službenik zajednice. Nadalje, on koristi autoritet koji proizlazi iz pripadnosti redu jer njegov položaj u hijerarhiji i obveza poslušnosti prema poglavaru daju legitimitet i autoritet u odnosu na štićenike ili vjernike. Stoga, ako je štetna radnja proizišla iz organiziranih aktivnosti samostana, uz omogućeni pristup i korištenje službenog autoriteta, postoji funkcionalna povezanost između počinjenog djela i samostana... Osim toga, prvotuženik (franjevačka Provincija – op. a.), kao krovna institucija franjevačkog reda u RH, morao je nad trećetuženikom, kao svojim članom i gvardijanom, kao i nad svim ostalim članovima svoga reda, vršiti nadzor i kontrolu njihova djelovanja, što je u konkretnom slučaju nedvojbeno izostalo, a time je propustio spriječiti nastalu štetu... Sve navedeno ukazuje da je prvotuženik vlastitim propustom nadzora omogućio trećetuženiku da nekontrolirano ostvaruje svoje pedofilske sklonosti na štetu maloljetnih muških vjernika, pa tako i u ovom konkretnom slučaju na štetu maloljetnog tužitelja, jer bi u suprotnom bilo logično očekivati da je već nakon prvih saznanja o takvom krajnje neprimjerenom postupanju i seksualnom zlostavljanju maloljetnih vjernika prvotuženik spriječio trećetuženika njegovim promptnim razrješenjem i udaljenjem iz Crkve, a ne samo premještanjem na drugu lokaciju – stoji, među ostalim, u pravomoćnoj presudi.

Žrtva: Izgubio sam vjeru u Crkvu, htio sam se ubiti...

Nadalje navode kako je iz dopisa Provincije upućenih žrtvi u nekoliko navrata, a u kojima fra Josip Blažević, provincijalni ministar, zapravo priznaje fra Gracijanovu krivnju zbog seksualnog zlostavljanja maloljetnika.. U tim se dopisima žrtvi "iskazuje najiskrenije žaljenje i suosjećanje s njim i ostalim žrtvama pedofilije" te zahvaljuje na hrabrosti i odvažnosti, pri čemu je jasno da Provincija tada nije imala dvojbe da je Gracijan počinio sve ono što je dovelo do njegova razrješenja iz reda i Crkve, "kao i to da je tužitelj jedna od njegovih pedofilskih žrtava".

Franjevci mu nikada nisu povjerovali da ga je fra Gracijan zlostavljao, sada im prijeti: Imao sam samo 15 godina, nasrnuo je na mene u sakristiji. Da nema zakona svakome bih metak smjestio u glavu...

– Ponosan sam na hrabrost sudaca jer ovo je prva takva presuda u Hrvatskoj. Izgubio sam svaku vjeru u Crkvu, moje su rane dvostruko teže jer je ta institucija svih ovih osam godina išla na moje iscrpljivanje, pa i na suicid. Stojim sudski iza ove izjave. Znali su kako mi je, a u Nadbiskupiji su me tretirali kao neprijatelja Crkve, kao lažova i kriminalca. U više sam se navrata htio ubiti, a provincijal je rekao da on nije psihijatar... Ove tri sutkinje su me zadivile hrabrošću da odrežu kaznu jer se ti "udarci" ponavljaju. Šokirala me sebičnost nadbiskupa Križića, očajno je ako se vjernici svode na sud i bolnice... Ima pravih Očeva koji brinu o stadu, ali većina se klanja u strahu od biskupa. Meni za cijeli život ostaju lijekovi i traženje načina da opstanem i dalje živim – komentirala je žrtva ovu pravomoćnu presudu.