Nikako u žalbeni postupak s istim odvjetnicima! Bude li žalbu pisao postojeći – Marko neće živ izići iz zatvora. Svakako treba pronaći nove, odvjetnike koji će braniti samo kapetana, budući da su dosadašnji branili i kompaniju, a obitelj to ne može izvesti sama – ni organizacijski ni financijski – pa im je nužna pomoć države.
– Obitelj je zahvalna za dosadašnju potporu, ali došao je trenutak kada pomoć više nije potrebna nama, pomoć je sada najpotrebnija Marku, prije svega konkretna pravna pomoć bez koje se plašim što će uopće biti s njim i hoće li ikada izići iz zatvora, iako je u njemu potpuno nezasluženo, bez ikakvih dokaza...
Kazala nam je to Katja Bekavac, supruga splitskog kapetana Marka Bekavca, koji je u ponedjeljak u Turskoj – gdje je zatvoren već gotovo godinu dana – nepravomoćno osuđen na teških 30 godina zatvora. Po zapovjednoj odgovornosti, budući da je na brodu "Phoenician – M", turskih vlasnika i panamske zastave pripadnosti, kojim je Splićanin zapovijedao, lani, pronađeno pola tone kokaina, najprije u Kolumbiji, a potom i na povratku "bulk carriera" u Tursku.
Razgovarali smo s Katjom telefonski, između dva povratna leta kući, dok su ona i Jozo Bekavac, pomorčev brat, u Zagrebu čekali zrakoplov za Split.
Kompanija se izvukla...
Jozo je bio još izravniji oko tog pitanja koje će se u punoj mjeri tek sručiti na čitav ovaj dramatični slučaj, budući da prava i ključna pravosudna bitka očito tek slijedi u žalbenom postupku.
– Zna san da će loše završit, čista namještaljka, vidilo se iz aviona, a jasno je bilo i iz ponašanja odvjetnika. Pravi problem je šta Marko nema svoga odvjetnika od početka. Sve ih brani odvjetnički ured koji radi za brodovlasnika. Evo, vidimo svi da se kompanija izvukla... Odvjetnici su samo odradili ovo ročište, znajući unaprid koji će bit ishod. Pa i prevoditelj mi je reka da je u Turskoj to uobičajeno, da je takva praksa i da 30 godina nije ništa neobično. Da ispod 20 ne moš ni proć. Izgleda da su i ti odvjetnici ovo ročište ustvari odradili "pro bono", čujemo da ih je londonski P&I klub, brodski osiguravatelj, presta plaćat. Ko zna šta se tu sve izmišalo, zato i tvrdin – Marko mora dobit svoga odvjetnika...
Obitelj je shrvana neočekivanom presudom, ali brat Jozo poručuje da neće odsustati od daljnje borbe.
– Pa nije Marko repa bez korijena! Svi stalno govore, pa i naši diplomati u Turskoj, kojima smo zahvalni šta su nan bili pri ruci, pa i ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, i premijer Andrej Plenković, svi govore da Marko ima svu pravnu pomoć, da ima odvjetnika i da je država pomogla, ali suštinski nije tako! Nema svoga odvjetnika! Triba mu osigurat pravoga odvjetnika! Evo, neka mi samo kažu ovo: ako je Marko dobija 30 godina uza svu tu njihovu pomoć, koliko bi onda godina dobija da mu tu pravnu pomoć nisu pružili?! Sto godina?! Izgleda da svak priča samo ono šta mu paše...
Hrvatski se dužnosnici – kaže kapetanov brat – stalno hvale međunarodnim položajem naše zemlje, ugledom, članstvom u svim najprestižnijim svjetskim organizacijama, bliskošću s najutjecajnijim europskim i svjetskim vođama, pa bi ih Jozo Bekavac rado priupitao gdje je sada taj utjecaj i je li kucnuo čas da se taj utjecaj iskoristi za spas nevino zatvorenog hrvatskog kapetana duge plovidbe.
– Mi ćemo nekako priživit, ali kako će on, to mene brine. Ako se država ne uključi, nema boga da će se živ izvuć iz zatvora! Ispa je Pedro, žrtveni janjac, de facto jedini krivac, uz prvoga oficira palube. Pustili su i Rusa iz makinje, iako je doli, u after peak tanku, nađena prva droga još u Kolumbiji. Pa i Poljaka isto...
Sve se okrenulo naopačke
Jozo kaže da mu se Marko još nije javio iz zatvora.
– Molija san našega ambasadora Hrvoja Cvitanovića u Turskoj da Marku upute nekoga u zatvor u Ankari, da mu osiguraju neku psihološku pomoć, neman pojma kako će se uopće izvuć, bija je poharan kad je čuja presudu. Moramo mu reć da ovo nije kraj, da ga ostavit nećemo i da ćemo se borit. Da ima drugi stupanj i da su dosad svi pomorci obično bili oslobađani u žalbenome postupku. Pokojni kapetan Kristo Laptalo također...
Jozo kaže da je Marko u pauzi bio dobro raspoložen, očekujući oslobađajuću odluku, a onda se iznenada i na brzinu u deset minuta – sve okrenulo naopačke: izrečena je presuda, osam oslobođenih članova posade se radovalo, neki Filipinci su i plakali od sreće, dok je kap. Bekavac ostao kao zamrznut u nevjerici.
– Odma su ih sve skupili policajci i izveli iz sudnice prije nego što se iko živ snaša...
Sličnih utisaka je i kapetanova supruga Katja. No poručuje da će u najskorije vrijeme otići Marku u posjet u zatvor i povesti sina i kćer da vide oca.
– Držalo ga je što nas je vidio u sudnici još ljetos na ročištu, pa i sada, iako je sada grozno završilo, ali se pitamo kako će Marko dalje izdržati. Ne želimo više vidjeti ovog odvjetnika, treba nam drugi, a mi ne znamo ni turski jezik, ni ljude. Država mora pomoći Marku.
Pitala sam tog odvjetnika gdje su dokazi na temelju kojih je izrečena presuda. Odgovorio mi je: "Dokazi ne postoje!" Izbjegavao je naš pogled, pa i Marko mi je uspio reći da ni njega ne gleda u oči. Kao da su svi sve znali unaprijed. Osim nas! I taj novi sudac koji je slučaj preuzeo ljetos, samo par dana prije ročišta, i od kojeg smo se više nadali, nije Marku postavio nijedno jedino pitanje. Ni ljetos, ni sada! A u Vijeću se pojavila i neka nova, druga sutkinja...
Kao da je kokoš u pitanju
Bekavčeva supruga kaže da je hrvatski zapovjednik stigao progovoriti tek par rečenica u sudnici. Govorio je o kokainu pronađenom u Kolumbiji, o čemu sud nije ni sudio, ali je uspio izreći da je praktički otet s broda u Turskoj i odveden u zatvor, a da mu ta droga pronađena u turskoj luci Ereğli nikada nije ni pokazana.
– To je potrajalo tek par minuta. Sudac je sve samo ovlaš odslušao, kao da Marka uopće nema, kao da je prazna njegova stolica. Kao da je u pitanju kokoš, ne čovjek. Ma svi su sve znali unaprijed. A kad je sudac izrekao presudu, nismo odmah shvatili što se dešava. Ni Marko! Vidjela sam, smrzao se!
Ne mogu izbrisati izraz njegova lica u tim momentima, totalno izgubljen i izbezumljen. Mislim da još nije uspio progovoriti. Uspjela sam mu u toj strci, jer su ih odmah okružili policajci i izveli van, samo dobaciti da nije gotovo i da ćemo se boriti za nj u drugom stupnju. Ali ne znam uopće je li to doprlo do njega...