Noć prije odlaska u dječje odmaralište u Medulin imao sam noćnu moru i vrištao u snu. Znam da sam mami prije polaska rekao da me ne pušta na vlak jer on sigurno neće stići na odredište. Sjećam se da mi je tada s osmijehom odgovorila: ‘Sine, ide ti Pero, ide Željko, kaj ne bi i ti išal?’.
Što sam mogao, ne slušati mamu - uz blagi osmjeh, ali uz oči koje se počele cakliti, priča za Jutarnji list tiho umirovljeni strojarski inženjer Žarko Rogan dok sporim korakom hodamo prema zagrebačkom Glavnom željezničkom kolodvoru.
To mjesto obilježilo je njegov život. Zauvijek.
San o kojem mi priča prorekao mu je budućnost, vlak uistinu nikada nije stigao do Medulina, a strašna željeznička nesreća koju je kao dijete doživio ni nakon sedamdeset godina nije rasvijetljena.
Žark...