Ne znam da sam ikad ijedan politički komentar Zvonimira Hodaka čitav pročitao, pa ni ako je mene spomenuo, a spomenuo me je mnogo puta. Preletio bih tekst zaustavljajući se samo kod svog masnije otisnutog imena, da vidim što je poznati advokat ponovno napisao i bez iznimke bih se zgranuo kako je to sažaljenja vrijedna gomila slova, i intelektualno, i moralno, i stilski, jadno i sirovo. Tko još želi čitati birtijske viceve iz ere Jakova Blaževića, pitao sam desničare, a oni su mi svi do jednoga odgovarali istom rečenicom. Citiram, Hodak ima ubojito pero.
Na ovo bih ja samo klimnuo, premda, iskreno, blage veze nisam imao o čemu govore. Sve dok prije nekoliko dana nisam shvatio da njihova tvrdnja uopće nije bila metaforična. Policajci na dubrovačkom aerodromu kod Zvonimira Hoda...