Ako je tvoj dida bija partizan, a moj ustaša, onda je tvoj ćaća bija udbaš, a moj emigrant, i onda si ti komunjara, a ja nisan – zvučat će ovako nekako hrvatska dječja brojalica za koju godinu.
Samo, nije ovdje riječ o pukom nabacivanju povijesnim blatom – u našem slučaju priča je puno dublja, okrutnija i mračnija.
Žrtve, nesuđene
Činilo se, tamo devedesetih, kako smo zauvijek raskrstili s ustaštvom, i očekivalo se da isto napravimo s komunizmom, sviđalo se to nekome ili ne, također represivnim i nasilnim sustavom prošlog stoljeća. Ali nije to išlo lako, iz zemlje su neprestano izlazile žrtve poslijeratnog komunističkog terora, na tisuće njih u Sloveniji i Hrvatskoj, stotine jama ispunjenih kostima tko zna kojih ljudi.
Civila, žena, poraženih vojnika... Nesuđeni...
Samo, nije ovdje riječ o pukom nabacivanju povijesnim blatom – u našem slučaju priča je puno dublja, okrutnija i mračnija.
Žrtve, nesuđene
Činilo se, tamo devedesetih, kako smo zauvijek raskrstili s ustaštvom, i očekivalo se da isto napravimo s komunizmom, sviđalo se to nekome ili ne, također represivnim i nasilnim sustavom prošlog stoljeća. Ali nije to išlo lako, iz zemlje su neprestano izlazile žrtve poslijeratnog komunističkog terora, na tisuće njih u Sloveniji i Hrvatskoj, stotine jama ispunjenih kostima tko zna kojih ljudi.
Civila, žena, poraženih vojnika... Nesuđeni...
