Još se 374 osobe iz Vukovara i prigradskih naselja vode kao nestale u Domovinskom ratu. Brojni od njih odvedeni su u nepoznato i iz Borovo-Commercea, još jednog vukovarskog stratišta u kojem je do 19. studenoga 1991. godine bila pričuvna bolnica za ranjene branitelje i civile, piše Nikola Patković za jutarnji.hr.
Nakon što je 18. studenoga slomljena obrana centra grada, sljedećeg dana na red je došlo Borovo naselje, kao posljednji bastion obrane Vukovara i neizbježna predaja hrvatskih snaga pripadnicima JNA i srpskih paravojnih postrojbi. Uslijedio je novi krvavi pir, novi ratni zločin u kojem je od oko 1000 osoba koje su se nalazile u podrumu Borovo-Commercea, ubijena 51 osoba koja se nije mogla ni htjela braniti, a 63 se i danas vode kao nestale. Njima u spomen u nedjelju je u Borovu naselju održana još jedna komemoracija, koja je najbolnija onima koji i danas tragaju za svojim najmilijima.
- O Jeleni znam što sam znala i 1991., i dalje sve šute, i moje radne kolegice i njezine školske kolegice, kazala je Milka Pančić, koja već 32 godine traži svoju kćer Jelenu.
- Ne znaju, ali mislim da znaju. Barem da mi hoće reći gdje je njezin grob. Zadnji je put viđena u Borovu selu, odvedena je iz Borovo-Commercea, nosila je bebicu jedne gospođe koja je bila pored nje. Snimljena je na ovoj livadi, dala je izjavu..., neutješna je i danas gospođa Milka, jednako kao i Marija Šestan, koja traga za sinom Tomislavom. Kada je tog dana odveden imao je svega 21 godinu.
- Dulje ga ja tražim, nego što je on imao godina kada su ga odveli. Prije križanja sa cestom za Borovo selo izdvojio ga je jedan oficir, unio je jednu ranjenu ženu u autobus, a onda je tu ženu tamo odnio u predvorje škole. Kako ona kaže, po njega su došli neki u uniformama i tada je zadnji put viđen. Godinama nisam znala ni da je došao do Borova sela. Vjerujem da se zna, ali nitko ne želi ništa reći, svi šute. Samo da imate grob na koji ćete otići isplakati se, upaliti svijeću i da znate da je taj dio vašeg života došao do nekog saznanja, do nekoga kraja, rekla je Marija Šestan. Nestali su najveća vukovarska bol. U odnosu na prošlu godinu i ovo doba prisjećanja na žrtvu ovog grada, njegovih branitelja i civila, broj nestalih smanjio se za svega devet. Premalo je to za ljude kojima godine i godine prolaze u tuzi i boli.
- Prije 32 godine ovdje su stajali neki od vas koji ste preživjeli strahote vukovarske kalvarije, krvavi pir velikosrpskih neljudskih spodoba, bili su ovdje i naši heroji, branitelji, žene, tek rođena i nerođena djeca, starci... Došli smo ovdje odati im počast. Prije 32 godine njima su došli neljudi sa mržnjom, zlobom, prijetnjom, sudom koji je uživao u njihovoj patnji, hranio se njihovom boli, suzama i krvlju. Mnogi još uvijek nemaju grobove, još uvijek tragamo za sudbinom i posmrtnim ostacima naših najmilijih, a oni koji znaju šute, dok mi osluškujemo tišinu i čekamo da proradi ljudska savjest, koju nemaju svi. Nikada nećemo odustati od potrage za istinom i pravdom, poručila je Manda Patko, predsjednica udruge Vukovarske majke. I gradonačelnik Vukovara Ivan Penava još je jednom pozvao na "maksimalnu ozbiljnost i profesionalnost kako bi se u što većoj mjeri nadoknadio njihov gubitak, barem kroz pristup i osjećaj uvažavanja i činjenja svega što je moguće kako bi se pronašli nestali i kaznili počinitelji."
- No, to na žalost izostaje na velikom broju naših stratišta. Što se tiče vlasti u Srbiji, apel na ljudskoj razini uvijek postoji. Ima i u Srbiji dobrih i normalnih ljudi, evo tu su svake godine Žene u crnom, gospođa Nataša Kandić i kolegice, ali ima i onih loših. Na žalost, u Srbiji je od 1991. politika sakrivanja i prikrivanja činjenica, dokaza, istine, negiranja logora, zločina i genocida, a dok je tako možemo i moramo apelirati, ali od ove garniture teško je očekivati iskorak, rekao je Penava. Inače, Žene u crnom, humanitarna udruga iz Beograda koja već godinama usko surađuje s Vukovarskim majkama te svake godine sudjeluju u komemoriranju žrtava u Borovo-Commerceu, ovaj put nisu došle. No, u subotu navečer su ispred Narodnog muzeja u Beogradu održale mirovnu akciju uz transparent ‘‘Nikada nećemo zaboraviti zločine u Vukovaru‘‘. Ova udruga već godinama traži od Srbije da prizna agresiju na Hrvatsku, ali i utvrđivanje i kažnjavanje odgovornih u Srbiji za ratne zločine nad Vukovarom, njegovim stanovnicima i braniteljima te otvaranje arhiva i pronalazak nestalih osoba, piše jutarnji.hr.
