Bio je ovo doista degutantan tjedan u predizbornoj predsjedničkoj kampanji u Hrvatskoj, a žrtva svega je Hrvatska vojska. To poigravanje s vojskom, kojoj građani ove zemlje vjeruju, za razliku od političara, pretvaranje najviših časnika te iste vojske u pijune, manekene, koje se kao klince u vrtiću poziva i samo što ih se ne vuče za uši – nešto je najgore što su svi politički akteri ove mučne utakmice mogli napraviti.
Sve je krenulo s Pantovčaka, kada je Zoran Milanović shvatio da bi pitanje dvojice ljudi koji bi otišli u NATO misiju u Njemačkoj bila zgodna tema na kojoj bi mogao napasti Andreja Plenkovića i Dragana Primorca. I tako sa sebe skinuti priču o potpunom promašaju sa svojom premijerskom kandidaturom i gubitkom izbora, nakon čega je odbacio ostatke iskorištenog SDP-a i brzo se, helikopterski, vratio druženju s paunima na Pantovčaku.
Tim je napadima zamaglio i svoju prorusku politiku koju vodi cijelo vrijeme svog boravka na Brdu, uz isto tako prisne odnose sa “srpskim svetom” u Banjoj Luci... Svi ti njegovi minusi postali su nebitni jer ih je svojim uobičajenim bahatim nastupom uspio gurnuti u drugi plan, a onda su mu na tim potezima sekundirali zbunjeni i nedorasli oporbeni čelnici, i, što je još važnije, barem tako kažu ankete, uz njega je i većina građana, pogotovo su pri tome zadrti s krajnje ljevice i krajnje desnice. Jedni ne mogu smisliti Zapad i NATO, drugi se dive diktatoru Putinu jer on je pravi mačo. To, Zoka, pokaži im.
Onda mu je ruke dao Plenković, koji je bio uvjeren kako će prokazivanjem Milanovića kao proruskog igrača i čovjeka koji će upregnuti i vojsku u svoju kampanju dobiti potporu kod birača i napraviti ključni korak koji će Primorca konačno pomaknuti s mjesta u ovoj kampanji.
I dolazak predstavnika NATO-a u Zagreb trebao je poslužiti razotkrivanju te Milanovićeve politike. Ali dojam je da sve to nije ispalo uspješno, pa čak i da se sa strane ministra obrane muljalo nakon što je Boris Ruge poručio kako u Njemačku uopće ne moraju ići vojna lica, mogla su tamo otputovati i dvojica civila. Koji bi se bavili, recimo, cyber-napadima.
A onda najveći promašaj – poziv Dragana Primorca visokim časnicima da otkažu poslušnost vrhovnom zapovjedniku, a ako nakon toga stignu sankcije, a to se mora dogoditi, ide njegovo obećanje kako će ih vratiti na posao i pozicije čim on zasjedne na Pantovčak.
Ovoliko štete koju su hrvatski političari napravili spram hrvatskih oružanih snaga u samo jednom tjednu ne bi se postidjeli ni političari iz već spomenutog “srpskog sveta”. Jesu li uopće svjesni s čime se igraju? Hoće li neki političar sutra pozvati građane da ne poštuju autoritet policije, suda, da sve pretvorimo u potpunu anarhiju?
Ima Hrvatska jednu veliku sreću, ne znam kako smo to zaslužili, ali hrvatski su građani puno mudriji i normalniji negoli su njihovi političari. Samo što je toga naroda sve manje, a političara svakim danom sve više...