StoryEditor
HrvatskaVIJESTI I KONTEKSTI

Đokovićev Tour i hrvatsko političko-sigurnosno sljepilo

Piše Višnja Starešina
28. lipnja 2020. - 12:00
Novak Đoković ušao je u ulogu ambasadora dobre volje beogradske sprege sporta i zločina(ca)  AFP

Dva gotovo istodobna sportska događaja pokazala su stvarnu sliku hrvatske sigurnosti, hrvatske politike, hrvatske kulture, pa i općenito – hrvatske pameti.

Jedan je toliko medijski praćen da o njemu gotovo sve znamo. Riječ je, dakako, o Adria Touru srpskog tenisača Novaka Đokovića, turniru koji je nakon zadarskog korona-partyja postao i globalno poznat. A zbog njega i Hrvatska kao obnovljeno žarište virusa. Drugi je događaj imao vrlo skroman medijski profil pa vrijedi o njemu ponešto reći. Tursko-američki poduzetnik i aktivni zaljubljenik u sport s trajnim boravištem u Pragu, Michael Mike Saran, odlučio je sjesti na bicikl i u desetak dana promotivno odvoziti rutu Prag – Split. Pokazati kako je Hrvatska od korone sigurno ljetno odredište, promovirati sport i zdravi život sukladno misiji svoje fondacije "Sport2Life". Kao poslovni čovjek, investitor u dalmatinski turizam i vlasnik splitskog hotela "Le Meridien Lav", Saran je, dakako, našao u tom podvigu i poslovni interes. I, 7. lipnja krenuo je biciklom iz Praga bilježeći na svome Instagramu zanimljive destinacije: dvorac Trakošćan, karlovački Aquapark, Rastoke, Plitvička jezera, Slapove Krke… kao neslužbeni ambasador hrvatskog turizma.

U vrijeme dok je Mike ustrajno pedalirao prema Splitu, u Beogradu je sve bilo spremno za prvu epizodu regionalnog projekta čiji je zaštitni znak bio srpski tenisač Novak Đoković, a deklarirani cilj promocija tenisa i pomoć mladim tenisačima "regiona". No otpočetka je bilo razloga za oprez. Svi veliki svjetski teniski turniri otkazani su ili odgođeni zbog rizika koronavirusa, a Đokovići organiziraju turnire pred punim stadionima. Turnir je imao i zanimljiv politički okvir. Najprije je zamišljen u četiri čina: Beograd, Zadar, Banja Luka, Budva. U velikosrpskoj mitologiji svi ti gradovi imaju simboličko značenje: Beograd je, dakako, srpska prijestolnica, Zadar stara srpska luka, Banja Luka glavni grad zapadne Srbije, Budva najpoznatije srpsko ljetovalište…

Beogradska epizoda

Budva je otkazala gostoprimstvo turniru nakon što su na lokalnim izborima pobijedile procrnogorske i prozapadne stranke, a bivša prosrpska i proruska garnitura odbila predati vlast pa su posljedično završili u zatvoru. Crna Gora je, dakle, sagledala i politički aspekt Adria Toura, procijenivši da iza njega možda ne stoje samo obitelj Đoković i promocija tenisa. U Hrvatskoj nitko nije obraćao pažnju. Neposredno uoči velikog beogradskog otvaranja Adria Toura, regionalnu pozornost privukao je Milojko Pantić, legenda srpskog sportskog novinarstva, svojim javnim odricanjem od nogometnog kluba Crvena zvezda i njezinih navijača Delija poručujući da "Zvezda i Partizan više nisu nogometni klubovi, nego parapolitička i parapolicijska udruženja". Kap je prelila Pantićevu čašu kada je vodstvo Crvene zvezde uručilo počasni dres kluba Draganu Vasiljkoviću, alias Kapetanu Draganu, netom što je u Hrvatskoj odslužio kaznu za ratne zločine. Pantić je otvoreno optužio aktualnu srpsku državu (Vučića i društvo) za instrumentalizaciju sporta u veličanju (veliko)srpskih ratnih zločinaca. U političkoj i obavještajnoj Hrvatskoj ni to nije ojačalo oprez.

Održana je i beogradska epizoda Đokovićeva Adria Toura. Europska sportska javnost ostala je zgranuta ponašanjem koje je izravno prkosilo cijeloj europskoj praksi u sportu u doba korone: prepun stadion, bliski kontakti, opušteno i blisko partijanje u klubovima… Osobito su oštri bili njemački i austrijski mediji optužujući Đokovića da "izravno ugrožava interese sporta" (Suddeutsche Zeitung), da je od turnira napravio pozornicu za javnu provokaciju. Ni to nije zazvonilo za oprez političkoj, obavještajnoj i sigurnosnoj Hrvatskoj.

Politički i sigurnosno gluha i slijepa Hrvatska stavila je Đokovićima (ili, ako hoćete, beogradskoj državnoj kliki u pozadini turnira) bezuvjetno na raspolaganje Zadar, u čijem je zaleđu u ratu operirao novi, po Vučiću imenovani počasni Delija – kapetan Dragan. Hrvatske posvuduše i posvudeki, predvođeni premijerom Plenkovićem, išli su u Zadar pokloniti se velikom tenisaču Noletu, koji je prethodno poslao vatrene zadarske čestitke svojim Delijama na osvojenom prvenstvu Srbije (onima kojih se Milojko Pantić ranije javno odrekao, među ostalim i zbog djelovanja kapetana Dragana u zadarskom zaleđu). Možda Novak Đoković zaista ne razumije ono što zna Milojko Pantić. Ali ušao je u ulogu ambasadora dobre volje te beogradske sprege sporta i zločina(ca).
Za Hrvatsku je donekle i sretna okolnost što je sve završilo kao korona-party, što je Đokovićvo ponašanje postalo predmet globalne osude. Njegova je drskost na kraju prikrila hrvatsko političko i sigurnosno sljepilo. Izbjegnut je završni party. A možda je i bolje uhvatiti malo globalne korone nego ispasti baš totalni hrvatski idiot.

U međuvremenu je Mike Saran, kao potencijalno vrhunska reklama Hrvatske među češkim turistima, dopedalirao do Splita. Promovirao je novi trend u turizmu poslije korone, na tržištu koje je ovog ljeta Dalmaciji iznimno važno. Medijski gotovo neprimjetno. Uostalom, tko je taj Mike? Svekolika hrvatska elita tiskala se oko Noleta. Režiju potpisuje – Aleksandar Vučić.

#VIJESTI I KONTEKSTI

Izdvojeno

02. srpanj 2020 12:32