Jesmo li imali pravo nadati se da će smjena Ivana Miklenića na čelu katoličkog tjednika Zagrebačke nadbiskupije Glasa Koncila donijeti promjene na bolje, da će, recimo, završiti razdoblje užasavajućih revizionističkih feljtona (u kojima se relativiziraju žrtve ustaškog terora), crne liste i lova na neprijatelje? Nisam siguran, mislim da ne, piše Drago Pilsel u svom komentaru za Autograf, te navodi dalje:
Pojasnit ću zašto nisam polagao nade u velike promjene, ne dok na čelu nadbiskupije ne dođe osoba medijski pismena, osoba koja će znati čitati znakove vremena, a eno ih nadbiskupu Josipu Bozaniću bilo pred nosom, na stranicama vatikanskog dnevnog lista L‘Osservatore Romano. Elem, novog nadbiskupa imamo, ali Glas Koncila i dalje tone i sramoti Crkvu.
Miklenićeva tadašnjeg zamjenika, vjernika laika Branimira Stanića, iako nije teolog, Bozanić je imenovao novim glavnim urednikom Glasa Koncila i vršiteljem dužnosti direktora te medijske kuće.
Premda je odluka stupila na snagu 31. kolovoza 2020., Miklenića više nije bilo neko vrijeme na poslu i Stanić je šefovao. Objavljeno je, da se Miklenića ne ponizi i da se skandal nepotrebno ne raširi, diplomatskim crkvenim rječnikom, da je Miklenić "razriješen na vlastitu molbu". Malo morgen.
Vrijeme prolazi i novi urednik misli da može kaj mu se prohtije, pa i napasti Svetu Stolicu! Osilio se glavni urednik tjednika Zagrebačke nadbiskupije Glasa Koncila, dotični Branimir Stanić, i doveo nadbiskupa Dražena Kutlešu u nezgodan položaj jer je žestoko napadnuta Slovenska biskupska konferencija i, kažem vam, sama Sveta Stolica.
Naime, reagirao je Stanić na "Forum za mir na Balkanu i Evropi" kojeg su organizirali Slovenska biskupska konferencija (kako bi obilježila 30 godina postojanja) i Vatikan. Da je stvar ozbiljno zamišljena govori podatak da je Svetu Stolicu predstavio njen drugi čovjek, državni tajnik kardinal Pietro Parolin. Skup je održan u Kopru 17. lipnja.
"Proteklih desetljeća na međunarodnim razinama, posebno političkim, Hrvatsku su neki geopolitički nerijetko smještali na Balkan, ili malo umivenije – na zapadni Balkan. To je ponajprije bilo u interesu politika koje su Hrvatsku gurale prema zemljama bivše Jugoslavije s, jasno, beogradskom dominacijom. I kad su napokon nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju oslabjela nastojanja ‘balkanizacije‘, iznenađenje je sada došlo s međunarodnoga i međureligijskoga crkvenoga skupa u susjednoj Sloveniji. (…)
Nejasno je zašto su organizatori nakon višegodišnjih nastojanja da se i Slovenija i Hrvatska i Bosna i Hercegovina na crkvenoj i društvenoj karti neprijeporno prihvate kao područje srednje Europe sada ponovno pojavljuju na – Balkanu. (…) Čudi takva ponovna afirmacija ‘Balkana‘, pa makar i na simboličkoj razini, čije su političko i državno napuštanje Hrvatska i Bosna i Hercegovina platile tisućama žrtava u krvavom ratu (…) budući da (zapadni) Balkan nikad nije bio ništa drugo nego opasan politički projekt, treba ga ostaviti ondje gdje mu je i mjesto – u ropotarnici krvave povijesti", sažetak je uvodnika 25. broja Glasa Koncila.
Dakle, da ne okolišamo, glavni urednik kaptolskog lista ne samo što se pokazuje politički nedoraslom osobom (utapa šefa, nadbiskupa Kutlešu), nego nije u stanju pamtiti podatak da je sveti Ivan Pavao II. tijekom prvog posjeta Hrvatskoj (Zagreb, 10-11. rujna 1994.), što se osobito vidjelo u propovijedi na velebnoj misi na zagrebačkom hipodromu (bio sam i tamo), Hrvatsku smjestio na Balkan ravno jedanaest puta.
Pitati urednika Glasa Koncila je li konzultirao karijatidnu knjigu "Imaginarni Balkan" čuvene bugarske povjesničarke Marije Todorove (u nas ju je objavila izdavačka kuća Ljevak u studenom 2015.) je, očito, glup pokušaj.
Stanić vraća Glas Koncila u doba i praksu kada je taj list poništavao činjenice, povijesne naročito, pa je objavljivao feljtone u kojima su se negirali ustaški zločini od Gline do Jasenovca i dalje. To je doba i praksa u kojima su postojale crne liste (ja sam i dalje na njoj, kao i ovaj naš portal), kada je Crkva zagrebačka tražila neprijatelje.
Stanić, kažem, vraća nas u to doba i ne razumije da papa Franjo traži da se navještaj vjere fokusira na suštinsko, ono najljepše, najveće, najatraktivnije i ujedno najpotrebnije. Nažalost Hrvati često zaboravljaju da postoji skladan poredak između istina kršćanske poruke, gdje najveća opasnost nastaje kada sporedna pitanja na kraju zasjene središnja.
Osim toga, trebaš baš biti budala, ne samo (teološki ili religiološki) nepismen novinar, da napadneš čovjeka odmah do Pape, kardinala Pietra Parolina koji također našu zemlju smještava na Balkanu (sve južno od Save je na Balkanu, najmanje), kompletni slovenski episkopat koji, naravno, najnormalnije u člancima i izvještajima na web stranici Slovenske biskupske konferencije rabi pojam Balkan ili pojedine sudionike konferencije u Trstu: kardinala Vinka Puljića ili beogradskog nadbiskupa Lászla Németa, na primjer, odnosno predsjednicu Republike Slovenije, Natašu Pirc Musar, koja se obratila na početku Foruma.
Naglasila je predsjednica da je važno, "pogotovu na Zapadnom Balkanu", razgovarati o miru i dodala: "Tu možete vi kao vjerski predstavnici mnogo učiniti. Što više je ovakvih razgovora i zajedničkih projekata, bit će manje netolerancije, više će biti razumijevanja o tome da je rješenje mir, a ne konflikt. Nažalost, podjele i diskriminacija na vjerskoj osnovi još uvijek postoje. Ako itko, onda vi možete učiniti mnogo, pa čak i odlučujući korak u smjeru suradnje, međusobnog razumijevanja, sprječavanju podjela, prihvaćanju različitosti i raznolikosti kao sastavnog dijela naših društava i razumijevanja uključujuće vizije budućnosti".
Na kraju Foruma, sudionici su usvojili posebnu deklaraciju s konačnim zaključcima. U njima, između ostalog, naglašavaju da im je zajednički cilj mir, pozivaju sve ljude, a posebno apeliraju na one koji se nalaze na vodećim položajima, da šire mir i teže k miru.
Ističu da ekstremizam, terorizam i svi drugi oblici nasilja i ratova nemaju veze s autentičnom religijom i moraju biti odbačeni i u društvu, i na razini samih vjerskih zajednica. Napominju i potrebu za redovnim sastancima i traženjem zajedničkih rješenja među različitim vjerskim zajednicama na Balkanu, gdje, zbog svog historijskog i sadašnjeg utjecaja, posebnu odgovornost imaju Katolička i Pravoslavna Crkva i Islamska zajednica.
Parolin i ostali bez ikakvog problema govore o nama na Balkanu, ili Zapadnom Balkanu, ili na Balkanskom poluotoku.
Možda Stanić ni ovo ne kapira, pa citirajmo Papin govor na hipodromu: "Vaši jezici, iako različiti, nisu li među sobom tako bliski da se međusobno sporazumijevate i razumijete više nego je to slučaj u ostalim dijelovima Europe? I sam zemljopisni položaj balkanskih zemalja nameće se kao graditelj mira, jer su te zemlje obavezan prolaz između Bliskog istoka i Srednje Europe. Upravo zbog toga u prošlim je stoljećima ovdje cvjetala trgovina, razmjena raznih dobara i poduzetništva, i to sva na dobrobit i blagostanje svih. U toj perspektivi nalazi se i budućnost Balkanskog poluotoka. U suradnji i solidarnosti narodi Balkanskog poluotoka moći će se suočiti s mnogim problemima i riješiti ih. Napredak i dobro naroda na Balkanu imaju samo jedno ime: mir!"
Nevjerojatan je taj Stanić, nevjerojatan. Mene sada zanima samo jedno: je li nadbiskupu Kutleši uopće stalo do Glasa Koncila?, naveo je Pilsel svoje mišljenje o problematici Glasa Koncila.