Što ne učiniše barbari – učiniše Splićani, na latinskom je jeziku (Quod non fecerunt barbari – fecerunt Spalatini) “brontulao“ don Frane Bulić, legendarni arheolog i povjesničar. Tu je konstataciju citirao Bogdan Radica u svom nostalgičnom i kritičkom eseju “Vječni Split. Portret jednoga grada“, prvi put objavljenom 1971. u emigraciji u knjizi “Sredozemni povratak“.
Lucidni Radica opisuje kako je don Frane, “mračniji i skeptičniji“ pred kraj svoga života (umro je 1934.), reagirao na nastanak novih vremena koja su odnosila “stare legende i autoritete“, a “Balkan je sve više nadirao u predgrađa i u sam grad“.
Povijesno vitalni Split u nekoliko se desetljeća nakon Drugoga svjetskog rata modernizirao i povećao svoje stanovništvo, čak “preko mjere“...