Jedna se čitateljica prilično razljutila kad je prošlog tjedna pohitala u jedan trgovački centar nakon što je pročitala da od tog jutra u ponudi imaju vakuum vrećice na akciji.
Dakle, akcija počela ujutro, ona u trgovinu stigla daleko prije podneva, pohitala do police s vrećicama - a kad tamo prazno.
I to u dvije trgovine.
"Jasno mi je da su akcije do isteka zaliha, ali moje je pitanje kako određuju količinu robe na akciji jer ispada da pribave košaricu proizvoda, i to je to, a reklame se i dalje vrte, iako robe na akciji više nema... I ništa zato, jer naivčine ipak dođu, nešto kupe i pomire se s time da nečeg nema. A ovi zalihu, naravno, ne planiraju obnoviti", razočarano nam je javila, piše Jutarnji list.
Nije jedina - posljednjih dana često se javljaju potrošači s identičnim problemom - u trgovinu stignu odmah ujutro jer je oglašena akcija, ali robe na policama već nema pa se opravdano pitaju - jesu li te akcije zapravo paravan za privlačenje naivnih potrošača i postoje li neka pravila oko toga koliko je robe potrebno pustiti u prodaju po sniženoj cijeni da bi se to doista moglo zvati akcijskom prodajom?
I može li trgovac od ukupnog asortimana neke robe cijenu sniziti tek jednom artiklu - ali to svejedno nazivati akcijom i reklamirati danima?
Nije zabranjena
Šokantno, ali ne i neočekivano - može, jer zakoni kojima se regulira provođenje akcijske prodaje ne propisuju koliki udio robe pri oglašavanju akcije mora biti po sniženoj cijeni.
To su Jutarnjem listu potvrdili na tri adrese - i u Ministarstvu gospodarstva, i u Državnom inspektoratu, i u Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja u kojima su svima naveli kako Zakon o zaštiti potrošača ne definira ovu stvar te da ona izrijekom nije zabranjena.
U Ministarstvo gospodarstva, doduše, priznaju da bi tu moglo biti elemenata zavaravajuće poslovne prakse, no upozoravaju kako o tome odlučuju inspekcija ili sud od kojih ovi prvi takve stvari zapravo ne provjeravaju.
"Količina roba koja mora biti dostupna po akcijskim cijenama nije propisana Zakonom te ona ovisi o poslovnoj odluci trgovca. Navedena praksa nije izrijekom zabranjena. Međutim, ona u određenim okolnostima može sadržavati elemente zavaravajuće poslovne prakse, a o tome radi li se doista o zavaravajućoj poslovnoj praksi ili ne, odlučuje nadležno inspekcijsko tijelo ili nadležni sud, procjenjujući sve okolnosti konkretnog slučaja kao što su oglašavanje takve pogodnosti, transparentnost i slično", stoji u odgovoru.
Maglovit odgovor
Inspektorat su pitali nadziru li koliki je udio robe doista na sniženju u slučajevima oglašavanja akcije, a iz ovog su tijela zaobišli konkretan odgovor potvrdivši ipak kako nema takve zakonske obveze.
"Zakon ne propisuje točni postotak robe koji u slučaju akcije mora biti dostupan po akcijskoj cijeni u odnosu na ukupan raspoloživi broj artikala, no ukazuje se da trgovac prilikom provođenja posebnih oblika prodaje ne smije obavljati nepoštenu poslovnu praksu posebice u pogledu cijene proizvoda, odnosno postojanja određene pogodnosti u odnosu na cijenu proizvoda", kazali su ne objasnivši što ovo drugo konkretno znači.
Pitali su ih potom i jesu li trgovci, u trenutku kad rasprodaju robu na akciji, dužni obustaviti oglašavanje akcijske prodaje, no i ovdje je odgovor zapravo maglovit.
"Navedeno nije izrijekom propisano Zakonom, međutim, u slučaju da se oglašavanjem određenog posebnog oblika prodaje ili davanjem zbunjujućih informacija o njezinu trajanju potrošači dovode u zabludu, to može sadržavati elemente zavaravajuće poslovne prakse, koja je zabranjena i za koju su propisane prekršajne sankcije", ustvrdili su.
Dakle, moglo bi biti zavaravanje potrošača, ali "o tom potom".
Kao što je to, uostalom i s većinom drugih potrošačkih problema.