Gabrijela s vukovarskog vodotornja: Moj je otac svakog dana dizao hrvatsku zastavu, a ja sam 89. u Splitu digla zlato, pomela sve u skifu

Ko veliki uskličnik. Znate kakav, nema tko ga nije barem jednom dobio u školi. Crven! Jednim ljutitim nastavničkim potezom izveden u bilježnici na kvadratiće ili zadaćnici. Još ako ste zaslužili trostruki, loše vam se piše, a skriti ga ne može nitko živ, još manje izbrisati. I kad je u koricama, kao da vam je nasred čela...

Tako nekako izgleda vukovarski vodotoranj. Svijetli u tmini, rekao bi pjesnik. Doduše, taj naš Jure Kaštelan, s Cetine, iz Zakučca pokraj Omiša, više je u snoviđenjima opisivao slobodu, ali i toranj s Dunava može simbolizirati isto, obilato začinjeno otporom agresiji. I grijano nadom.

Vukovarski braniteljski dvojac - Ivan Ivanika i Hrvoje Džalto – to svi odavno znaju, svaku su ratnu večer začinjali i grijali, penjali se uz vodotoranj i podizali ...