Godina je 1994., don Androniko je gost Franje Tuđmana na Brijunima. Jednog jutra postavi mu pitanje: Recite mi, Predsjedniče, kako se prave pršuti?

Pokojni Androniko Lukšić, prema Forbesu 92. najbogatiji čovjek na svijetu, čileanski bankar i industrijalac, naše hrvatske gore brački list, i dobar čovjek, strasno je volio dalmatinski pršut.

Ova istinita storija ima samo dva čina: prvi se događa u Santiagu de Chile, gdje je moja malenkost u tom trenutku veleposlanik Republike, a drugi na sjevernom Jadranu, na arhipelagu Brijuni, u ljetnoj rezidenciji Predsjednika.

Godina je 1992.

Don Androniko, gospodin od jedno sedamdeset godina, ne baš najboljeg zdravlja, smirenog izraza na blagom licu s primjetnim crtama bolivijskih Aimaru Indijanaca, koji su po majčinoj lozi nadvladali Polikarpove, očeve bračke gene, zamišljeno, gotovo odsutno, kaže mi:

– Ambasadore, zapamtite, nema malih poslova!

A zatim, zagledan nekamo u daljinu, s...