Dio naše javnosti živi u naivnom uvjerenju kako je potrebna stanovita građanska hrabrost da bi se otvoreno i kritički pisalo o ljudima na visokim političkim položajima. Ne, nije potrebna, barem ne još uvijek. Dovoljno je tek da autor izabere dovijeka ostati na pristojnoj udaljenosti od tipova koje imaju opipljivu društvenu moć i koji mogu biti korisni ako, recimo, želiš preskočiti listu čekanja na neku medicinsku pretragu, zaposliti dijete ili se ogrebati za neku drugu pogodnost.
Ako niste skloni traženju prečica i zazirete od same pomisli da ikoga hvatate za rukav kako biste nešto dobili preko reda, nema nikakvih problema. Slobodno možete sjesti za računalo i dovijeka udarati po predsjedniku, premijeru i ostalim istaknutim pripadnicima političke elite. Ništa strašno neće va...