U listopadu 2017. godine Igor Mandić objavio je knjigu potpuno crnih korica s još crnjim sadržajem: odbrojavanjem do vlastite smrti za koju je bio duboko uvjeren da kasni u polasku, da ga je i ona iznevjerila kao što je to već učinio život.
Ovaj se libar, međutim, oteo namjerama svoga tvorca i na koncu pretvorio u vlastitu opreku, jer je svaki njegov redak prštao iskričavim, prčevitim vitalizmom čovjeka koji ustvari ne piše, nego mitraljira riječima kao da je jogunasti mulac na početku karijere, a ne umorni, izraubani veteran.
Radi se, naravno, o "Predsmrtnom dnevniku", što ga je Mandić vodio od travnja 2014. do kolovoza 2015. Jedino što je u toj knjizi zaudaralo na raspadanje i trulež, bio je društveni ambijent u kojemu su bilješke nastajale, a kojemu autor, ma koliko bio ...