Nakon novosadske tragedije, ulicama gradova Srbije zakotrljali su se mirni, masovni prosvjedi koje su predvodili studenti. Od prvoga dana oni su se klonili bilo kakvog strančarenja, naglašavajući kako njihovi motivi i ambicije nisu političke. To se, s jedne strane, moglo razumjeti kao prirodnu, pa, ako hoćete, i neizbježnu posljedicu zgađenosti mladih ljudi prilikama u zemlji, osobito višedesetljetnom jalovošću oporbenih partija. Nevolja je, međutim, u tome što takav gard proturječi elementarnoj logici: ne možete tražiti odlazak korumpiranog režima, a pritom govoriti kako vas politika ne zanima.
Studenti su se organizirali po plenumskom modelu kao kolektivna sila, vodeći računa da se nitko među njima ne profilira kao lider. Pritom su ulagali velike napore da bi sačuvali d...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....