| Dakle, zbogom, gospodine Sanaderu? Ni govora, barem što se moje percepcije tiče. Samo ‘do viđenja’, i to do skorog viđenja, gospodine Sanaderu. Vi znate da je dio elegancije igre pustiti malo druge da preuzmu ne bi li se promjenom stila došlo do željenog cilja |
| Piše dr. ivo urlić |
Sve je izgledalo tako energično, a opet lako, uz smiješak. Odlazim u svoj novi početak. Svoju dionicu sam sagradio i pustio u promet. Neka sada malo drugi... Zbogom svima. Povlačim se u svoju neuhvatljivost. Postat ću počasni predsjednik najveće stranke, i to s pravom glasa.
U filmu bi se to nazvalo posebnim efektima. To privlači publiku, podiže znatiželju, adrenalin. Kome on to? Nama!? Najprije hoće da ga biramo, a onda nam zalupi...