Jedna PDF brošura osvijetlila je krupan problem obrazovne reforme: zašto država prosvjetare tretira kao debile?

Postoji jedan razmjerno ozbiljan problem u vezi s prosvjetnim zanimanjima. Naime, ljudska znanja nisu niti mogu biti konačna ili dovršiva; što je danas zadnji krik pameti, sutra je već zastarjela paradigma.

Znanost napreduje, ako ne baš strelovito, a ono bar stidljivo, mic po mic. I u umjetničkom svijetu uvijek vrije od novih ideja. Tamo je možda teško govoriti o klasičnom napretku jer se novi stilovi i poetike ne mogu objektivno mjeriti niti uspoređivati sa starima, pa onda ni uzajamno nadmetati, ali da se i umjetnici vole predavati revolucionarnim idejama, nema nikakve dvojbe.

U tome smislu samo teologija stoji na mjestu, barem ona službena, zaštićena autoritetom vječne crkve. Što se naučavalo prije stotinu godina, naučavat će se i nakon što odzvoni sljedećih sto. No, zanemarim...