Jergović o Oliveru: On je u Beogradu bio čežnja za morem, za civilnošću i civilizacijom, za nastavkom neke davno prekinute epohe...

Slučaj je htio da me Oliverova smrt sustigne u onome gradu u kojem on, kako se zarekao, više nikad neće zapjevati, piše Miljenko Jergović za Jutarnji list. 

Lijep, hladovinast kraj, ulica u kojoj je prije stotinu i nešto godina osnovan prvi budistički hram u Srbiji, miris svježeg kruha, blizina Bajlonijeve pijace, nazvane po Ignjatu Bajloniju, češkom Jevrejinu, industrijalcu i dobročinitelju, i nikad posvećen evangelistički hram, u koji je neke naše godine Mira Trajlović uselila Bitef teatar, pa je na kraju povjerovala da joj je diranje u crkvu nanijelo smrtnu bolest. 

I nekako je prirodno da me njegova smrt zatekne tu, jer nigdje nakon rata o Oliveru Dragojeviću nisam toliko mislio kao kada bih nakratko, na dva-tri dana, na pet, na sedam dana, doputovao u Beograd.

Tako je ...