Krizme su sada kao pirevi, božeprosti, samo što se striptizete ne pozivaju! Prije je bilo sve skromnije, svetije, dobio bi sto kuna i lančić

Ne znam kad se to dogodilo, može biti negdje krajem devedesetih, kad su pričesti i krizme dostigle razinu pirovanja.

Do tada, a sjećamo se naših prijeratnih sakramentalnih fešta, nakon pričesti i krizme, također i krštenja, skupili bi se oko stola u kužini dica, roditelji, kumovi baba i dida, tu negdje šest, sedam osoba. Od darova, za krizmu si dobio lančić i protuvrijednost stotine kuna.

Za pričest se više i ne sjećam, možda balun. Nisi znao za drugo, i to je bilo to, nije se ništa ni očekivalo. Danas se zakupljuju restorani, ispod trideset uzvanika je sramota zvat, ulaznica za uzvanike je sto eura, slavi se do zore, božeprosti, samo što se striptizete ne pozivaju. Kako, zašto. Još kad se zna kako su krizme za veliki broj srednjoškolaca svojevrsne 'izlaznice' iz krila matere ...