Podatak da je netko HIV pozitivan predstavlja posebno povjerljiv podatak i ne smije ga se širiti na sva zvona.
Na to sklisko tlo u konačnici teško 20.700 eura ‘poskliznula‘ se ugledna Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice koja prema nepravomoćnoj presudi jednog Općinskog suda u Zagrebačkoj županiji mora isplatiti navedeni iznos jednom žitelju Velike Gorice. Sud je, naime, zaključio da je bolnica nedozvoljeno povrijedila pravo HIV pozitivnog Velikogoričanina na jednako liječenje jer istome nije bila pružena zdravstvena usluga standardizirane kvalitete i jednakog sadržaja kao drugim pacijentima u usporedivoj situaciji. Pa stoga bivšem pacijentu moraju platiti i 8619 eura parničnog troška i sve to uvećano za kamate, piše jutarnji.hr.
Agonija po muškarca krenula je nakon što mu je sredinom svibnja 2019. operativnim zahvatom ugrađena proteza u zagrebačkoj bolnici pa je bio upućen na rehabilitaciju u bolnicu u Krapinske Toplice s ciljem oporavka i vraćanja u funkciju mišića noge. Po zaprimanju u bolnicu, fokusirao se na što uspješniji oporavak. Pritom nije ni slutio da će vrlo brzo dobar dio bolnice brujati da je HIV pozitivan iako struka kaže da u tim slučajevima nema potrebe za primjenom posebnih anti-HIV mjera zaštite već su dostatne standardne mjere. Vrlo brzo je, kaže, dobio dodatnu, neželjenu pažnju a znatiželja je kopkala i druge pacijente koji su to propitkivali dalje pa je bio prisiljen prekinuti liječenje i isto nastaviti o vlastitom trošku na drugoj lokaciji.
Muškarac smatra da je u navedenom slučaju tijekom rehabilitacije došlo do povrede prava osobnosti i povrede dostojanstva zbog diskriminacije na osnovu njegova zdravstvenog stanja jer je bio izložen ponižavajućem i uvredljivom okruženju, pa se osim odvjetniku radi tužbe, obratio i Udruzi Iskorak te Pučkom pravobranitelju.
- U Specijalnoj bolnici Krapinske Toplice tijekom medicinske rehabilitacije doživio sam diskriminaciju od bolničkog osoblja. Po zaprimanju, ispočetka je sve bilo u redu. Kasnije sam primijetio da je na temperaturnoj listi koja se nalazi na bolničkom krevetu bilo uz moje ime navedeno da sam HIV pozitivan. A kako sam u sobi bio sa više pacijenata, molio sam osoblje da taj podatak maknu. Inače, tijekom jednog razgovora sa doktoricom M.J., ona mi je spomenula da imam HIV. To me zasmetalo jer mislim da to nije bilo potrebno. S obzirom da nisam mogao sam skinuti čarape s nogu, prilikom tuširanja skinula mi ih je sestra koja je na rukama imala za tu potrebu rukavice. Pri vađenju krvi isto su sestre imale rukavice koje, do tada, nitko od zdravstvenih djelatnika u mom slučaju nije imao – ispričao je na sudu Velikogoričanin prisjetivši se i trenutka rehabilitacije dok je bio na limfnoj drenaži. Sestra je istu započela, opisuje dalje, bez rukavica, a onda je ušla u sobu druga, starija sestra koja je mlađu odvukla na kratko van.
- Vrlo brzo se mlađa sestra vratila u sobu te stavila rukavice na ruke i nastavila dalje s drenažom. Ni fizikalna terapija nije prošla bez neugodnosti. Nakon što sam fizioterapeutkinji rekao svoje ime, ona je u računalu vidjela moje osobne podatke i stavila odmah rukavice koje, međutim, nije stavljala pri terapiji s drugim pacijentima. Isto je rukavice navukao sutradan i drugi fizioterapeut pa sam zamolio razgovor s voditeljicom Odjela navodeći joj da ne mogu prihvatiti provođenje limfne drenaže s rukavicama jer je bolno. Tad sam joj se požalio i na ponašanje čistačice koja me čudno gledala kad mi je ušla u sobu jer je bila vidno potresena. Da bi mi na kraju doktorica kroz razgovor rekla da se po bolnici počelo pričati i prije mog dolaska da im stiže pacijent sa HIV-om. Ispričala mi se radi toga i ponudila drugu priliku za liječenje – zaključio je Velikogoričanin koji je doktoričinu ponudu odbio i napustio bolnicu.
Bivša ravnateljica prozvane te zagorske bolnice Željka Žnidarić otkrila je da je tijekom te 2019. u istoj bilo stacionirano na liječenju oko 450 pacijenata te da im je svakodnevno na preglede dolazilo između 500 do 700 ambulantnih pacijenata. Međutim, o navedenoj rehabilitaciji osobno nije imala saznanja sve dok početkom lipnja muškarac bolnici nije poslao e-mail s pritužbom pa je pokrenut interni postupak. Kroz razgovore sa nadležnom liječnicom i voditeljicom odjela utvrđeno je, ustvrdila je Žnidarić, da ponašanje zdravstvenih djelatnika nije bilo diskriminirajuće.
Medicinska sestra koja je HIV pozitivnom muškarcu vadila krv, previjala rane i odijevala ga za terapiju, znala je, kaže, da je ima HIV jer je dežurna liječnica na temperaturnu listu to napisala.
- Taj podatak smo znale samo ja i liječnica koja je to napisala. A rukavice koristim za sve pacijente prilikom njege, vađenja krvi, previjanja. I doista nije bilo nikakvog razloga da se spomenuti pacijent osjeća povrijeđeno i poniženo dok je bio kod nas – rekla je medicinska sestra iz Krapinskih Toplica.
I glavna sestra u zagrebačkoj bolnici gdje je prije toga muškarac operiran istaknula je da uvijek koristi kod svih pacijenata rukavice dok previja rane i vadi krv.
Fizioterapeutkinja, pak, rukavice na rukama prilikom medicinske gimnastike u Specijalnoj bolnici pravdala je podatkom da je imala porezotinu na prstu te da stavlja rukavice kad procjeni da je potrebno pa i u situaciji kad radi terapiju stopala.
Doktor Josip Begovac, voditelj Referentnog centra za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV-om bio je liječnik infektorolog punih pet godina Velikogoričaninu te je istaknuo kako postoje standardne mjere zaštite za djelatnike bolnice. U odnosu na HIV pozitivne osobe, pojašnjava, nema posebnih zaštitnih mjera ali postoje propisi o zaštitnim mjerama koje bi bolnice trebale provoditi.
- Ne postoji nikakva obveza kojom bi se moralo obavještavati drugo osoblje i druge pacijente da je osoba HIV pozitivna. Ali postoji obveza prijavljivanja HIV pozitivnih u epidemiološki registar radi praćenja bolesti. Podatak o tome da je netko HIV pozitivna osoba predstavlja posebno povjerljiv podatak i po mom mišljenju nepotrebno je to naznačavati na temperaturnoj listi pacijenta jer je stigmatizirajuće. Djelatnici medicinskih ustanova ne bi trebali imati jednokratne rukavice prilikom pranja pacijenata koji nemaju rane na tijelu jer je to obična, svakodnevna higijena pranjem. Smatram i da nije potrebno da medicinsko osoblje nosi rukavice prilikom provođenja fizikalne terapije samo zbog toga što je osoba HIV pozitivna. Postoje pravila svake bolnice kako se postupa prema svim pacijentima u datoj situaciji i u pravilu medicinsko osoblje nosi rukavice kada se pretpostavlja da će kod pacijenta doći do kontakta s izlučevinama, krvi i slično – zaključio je doktor Bekavac.
I liječnik Danijel Matek, koji je muškarcu ugradio endoprotezu oba kuka sjetio se da mu se pacijent požalio kasnije na neprimjereno ponašanje medicinskog osoblja u Krapinskim Toplicama.
-To što je pacijent HIV pozitivan ne znači da treba poduzimati posebne odgovarajuće mjere ili u kontaktu s pacijentom, primjerice koristiti zaštitne rukavice već se iste koriste kao i kod svih ostalih pacijenata kada je to potrebno kao kad se previjaju svježe operirani pacijenti. A pacijenti koji imaju status HIV pozitivnih nisu posebno zarazni prema drugim osobama s kojima dolaze u kontakt – pojasnio je dr. Matek.
Stanje u kojem se našao tijekom i nakon rehabilitacije Velikogoričanin, analizirao je i vještak psihijatar Gordan Marakić koji navodi da se kod muškarca razvio osjećaj osujećenosti i obespravljenosti radi čega je došlo do razvoja nelagode i tjeskobnosti te povrede duševnog zdravlja.
Sud je na kraju zaključio da postupanje djelatnika bolnica, jer nisu pružili uslugu standardizirane kvalitete kako to čine u drugim usporedivim situacijama, kod velikogoričkog pacijenta je uzrokovalo strah od nastavka liječenja te je bio izložen ponižavajućem i uvredljivom okruženju pa je nakon tri dana liječenje prekinuo. Pa stoga, smatra prvostupanjski sud, Specijalna bolnica "odgovara za nastalu štetu po načelu objektivne odgovornisti jer, među ostalim, navedeni štetni događaj ne potječe od više sile niti protupravnog djelovanja treće osobe, a niti je pacijent na bilo koji način doprinjeo nastanku štete", piše jutarnji.hr.