Pilot Ivan Salević imao je 27 godina kada je u travnju 1941. godine dobio zadatak bombardirati teritorij tada najjače europske sile - nacističke Njemačke, piše BBC.
Kao odgovor na nacističko bombardiranje Beograda 6. travnja, prije točno 83 godine, bombarderi su poletjeli s nekoliko vojnih aerodroma u Kraljevini Jugoslaviji kako bi gađali neprijateljska područja okolnih zemalja.
Salević je bio navigator bombardera koji je zajedno s pilotom i mitraljescem krenuo od Banje Luke, a cilj im je bio austrijski grad Graz.
- Akcija je vojno uspjela, a Salević i ostali bombardirali su, među ostalim, željeznički čvor u Grazu koji je bio vrlo važan za slanje njemačkih trupa u Kraljevinu Jugoslaviju, tvrdi Salevićev potomak Saša Savićević za BBC.
Prema riječima povjesničara Bojana Dimitrijevića, izravna borbena djelovanja na području Trećeg Reicha izvodio je Osmi bombarderski puk koji je poletio iz Banje Luke.
- Imali su zadatak napasti ciljeve u Austriji i Mađarskoj, u više navrata bombardirali su bečko Novo Mjesto i djelovali su na širem području do Pečuha i Szegedina, uglavnom na njemačke snage, koje su već bile na granici s Jugoslavijom.
Letjelo se najmodernijim i najbržim lakim bombarderom na svijetu, dvomotornim zrakoplovom britanske proizvodnje Bristol Blenheim, ističe on.
Tada, prisjeća se, nije bilo radara, a Nijemci nisu očekivali da će Jugoslavija uzvratiti.
- Tek nakon bombardiranja su shvatili da se radi o neprijateljskim avionima, jer su bili opušteni kao da su oni gospodari neba, kaže Savićević.
Na povratku su za njima jurila dva njemačka lovca Messerschmitt 109, tada najbolji borbeni avioni. Akcija je trajala nekoliko sati i jugoslavenski avijatičari vratili su se, a uz to su mitraljezima pucali na kolonu njemačkih kamiona i na aerodrom, ističe Savićević.
- Zrakoplovstvo Kraljevine Jugoslavije nije bilo beznačajno, imalo je četiri avijacijska puka s dvadesetak eskadrila i još dvije grupe, koje su imale najmodernije zrakoplove toga doba – njemački Dornier 17, britanske Blenheime i talijanske Savoy Markets.
U borbama 7. i 8. travnja zrakoplovstvo je uspjelo donekle omesti kretanje njemačkih oklopnih kolona.
Napadani su njemački položaji u Rumunjskoj i Bugarskoj, talijanski ciljevi u Albaniji, koja je tada bila pod talijanskom vlašću, kao i Zadar, također na području fašističke Italije.
Ipak, gotovo da nije bilo akcije u kojoj netko nije stradao.
Poznato je da su neki objekti uništeni i da je načinjena šteta, ali ipak, pitanje je koliko je to bilo uspješno, ako je u svakoj akciji oboren jedan ili dva zrakoplova, kaže povjesničar Dimitrijević.
Ova jugoslavenska akcija nije prvo savezničko bombardiranje nacističke Njemačke.
- Prva bombardiranja Reicha Englezi su izveli 1940. godine, skoro su stigli do Berlina s istim avionima kao i Jugoslavija, a to je bilo simbolično važno jer su bombardirali neprijatelja u zenitu snage, ističe Dimitrijević.
Avantura Ivana Salevića u ratnom vihoru izgleda kao "filmska priča", opisuje njegov potomak Saša Savićević.
"Kada je konačno sletio na Borongaj, aerodrom u blizini Zagreba, NDH je već bila uspostavljena i uhićen je.
Savičević priča:
- Tvrdio je da je Hrvat koji živi u Rijeci. Pitali su koga poznaje u Rijeci i neka imena ulica, a na sve je znao odgovor zahvaljujući tadašnjoj djevojci, a kasnije supruzi, Talijanki iz Rijeke.
Dali su mu propusnicu za Rijeku, jer im je obećao da će se vratiti i biti im pilot, kaže Savičević.
Neko se vrijeme skrivao u Rijeci i radio kao obrtnik.
Već iduće godine priključio se Narodnooslobodilačkom pokretu Jugoslavije.
- Na prvom partizanskom aerodromu, između Bosne i Like, gdje je sniman film "Partizanska eskadrila", bio je instruktor letenja, ponosno ističe Savićević. Bio je tamo dok ih Nijemci nisu izgurali. Onda su pozvani u Italiju i Egipat u britansko Kraljevsko ratno zrakoplovstvo, dodaje.
Salević je u bazu u Egiptu stigao kopnenim putem, a tamo se obučavao za upravljanje avionima Spitfire i Hurricane.
- Nakon dogovora Tita i Staljina (o savezništvu), čiji je dio bila i obuka pilota, iz Egipta odlazi u Grozni u Čečeniji i tamo se obučava na drugom tipu najsuvremenijeg jurišnog zrakoplova, ovoga puta na Sturmoviku – ubojici tenkova.
U Beograd se vratio u vrijeme oslobođenja, a zbog oštećenja vida i sluha prestao je letjeti. Ivan Salević je svoju karijeru završio šezdesetih godina prošlog stoljeća kao načelnik štaba Komande ratnog zrakoplovstva SFRJ, a u to vrijeme nije bilo zgodno isticati nekadašnju pripadnost kraljevskom zrakoplovstvu. Ipak, priča je ostala u obitelji. Salević je umro 1974.godine.
Njegova obitelj ponosna je na svog pretka, a kavana Zora u centru Beograda i danas čuva uspomenu na pilote lovačkog puka koji su sudjelovali u bitci za Beograd protiv moćnog njemačkog Luftwaffea jer su se tu okupili uoči akcije.