Više od 170 tisuća dozvola za boravak i rad izdanih prošle godine, novih 94 tisuće ove godine i tržište rada koje bez stranih radnika već teško funkcionira. Hrvatska zna koliko je ljudi pustila na svoje tržište rada. No postoji jedno pitanje na koje ni danas nema jasnog odgovora – što se događa kad ti ljudi izgube posao ili im istekne dozvola? Koliko ih ode, koliko pronađe novi posao, a koliko ostane živjeti i raditi izvan "radara" države?
Točan odgovor nitko ne zna.
Ministarstvo unutarnjih poslova redovito objavljuje statistiku izdanih dozvola za boravak i rad. Međutim, te brojke ne odnose se na broj ljudi koji rade u Hrvatskoj. Statistika je kumulativna, pa jedan radnik koji tijekom godine promijeni više poslodavaca može biti evidentiran kroz više izdanih dozvola. Istodobno, administrativni podaci ne pokazuju je li osoba doista počela raditi, koliko je dugo ostala u Hrvatskoj niti što se dogodilo nakon što je izgubila posao ili dozvolu.
Upravo u tom prostoru između administrativne evidencije i stvarnog života nastaje najveća slijepa točka hrvatskog sustava.
Novi zakon dao je drugu priliku, ali uz stroža pravila
Izmjene Zakona o strancima, koje su na snagu stupile 4. lipnja ove godine, prvi su put detaljno uredile što se događa kad strani radnik ostane bez posla prije isteka dozvole.
Radnik više ne gubi automatski pravo na boravak, ali mora u roku od pet dana prijaviti prestanak radnog odnosa Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Nakon toga može ostati nezaposlen do tri mjeseca ako mu je dozvola izdana na razdoblje kraće od dvije godine, odnosno do šest mjeseci ako je izdana na dulje razdoblje. Za radnike koji su bili izloženi posebno izrabljivačkim uvjetima predviđeno je dodatno produljenje tog roka.
Istodobno, pravila su postala osjetno stroža. Radnik mora aktivno tražiti posao, odazivati se pozivima Zavoda i prihvaćati odgovarajuća zaposlenja. U protivnom HZZ obavještava Ministarstvo unutarnjih poslova, koje može pokrenuti postupak ukidanja dozvole.
Drugim riječima, zakon je prvi put omogućio razdoblje u kojem strani radnik može pronaći novog poslodavca bez automatskog gubitka statusa, ali je istodobno uspostavio znatno stroži nadzor nad svakim korakom tog procesa.
Sustav poznaje izdane dozvole, ali ne i njihove završetke
Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović u svibnju je tvrdio kako je Hrvatska ušla u razdoblje smanjenja potrebe za stranom radnom snagom te je naglasio da je prošle godine izdano oko 36 tisuća dozvola manje nego godinu prije. Istodobno je naveo da u Hrvatskoj boravi oko 113 tisuća stranih državljana s važećim dozvolama i prijavljenom adresom.
No upravo tu završava javno dostupna statistika.
Ne postoji objedinjeni podatak koliko je stranih radnika izgubilo dozvolu nakon prestanka zaposlenja, koliko ih je uspjelo pronaći novog poslodavca, koliko ih je napustilo Hrvatsku, a koliko ih je ostalo u zemlji bez reguliranog statusa. Ti podaci nisu javno objavljeni.
To ne znači da takvih osoba nema. Ali znači da njihov stvarni broj nije moguće utvrditi iz javno dostupnih podataka.
Na terenu posljedice najčešće snosi radnik
U Centru za mirovne studije kažu da im se strani radnici redovito obraćaju nakon nezakonitih otkaza, neisplate plaća, neplaćenih prekovremenih sati ili rada u uvjetima koji predstavljaju ozbiljna kršenja radničkih prava.
Upozoravaju na to da radnici nerijetko ostaju bez dozvole zbog propusta poslodavca, iako sami nisu mogli utjecati na njih.
– Ako poslodavac ne podnese zahtjev za dozvolu za boravak i rad ili ne dostavi potrebnu dokumentaciju, radnik se može naći u situaciji da izgubi mogućnost legalnog nastavka boravka i rada, iako sam nije imao kontrolu nad tim postupkom – kažu iz Centra.
Inspekcije otkrivaju rast nezakonitog rada
Broj inspekcijskih nadzora posljednjih godina ostaje visok. Inspektori rada od početka 2023. do sredine 2026. obavili su više od 26 tisuća nadzora.
Tijekom tog razdoblja utvrdili su nezakonit rad više od 2800 državljana trećih zemalja, a najčešće nepravilnosti odnosile su se na rad bez dozvole, rad kod poslodavca za kojeg dozvola nije izdana ili obavljanje poslova koji nisu obuhvaćeni odobrenjem.
Za takve prekršaje ne odgovaraju samo poslodavci. Prema Zakonu o strancima, odgovornost snosi i sam strani radnik.
Od početka 2023. do kraja lipnja 2026. inspektori rada privremeno su zabranili rad za 726 poslodavaca koji su nezakonito zapošljavali državljane trećih zemalja. Međutim, zakon omogućuje da se ta mjera ukine ako poslodavac u roku od tri dana uplati 3981,68 eura za svakog nezakonito zaposlenog stranog radnika. Mnogi su iskoristili upravo tu mogućnost, pa je država u tom razdoblju samo po toj osnovi uprihodila gotovo 2,4 milijuna eura, dok su u prvom polugodištu 2026. godine uprihodili 179.175,60 eura.
Što kaže praksa?
U agenciji za zapošljavanje stranih radnika Globirò smatraju da je novi zakonski okvir za radnike u određenoj mjeri povoljniji nego prije jer im daje vrijeme za pronalazak novog poslodavca umjesto automatskog gubitka statusa.
Ipak, upozoravaju na to kako ne postoji službena statistika koja pokazuje koliki postotak stranih radnika uspije pronaći novog poslodavca unutar zakonskog roka
– U praksi, šanse su dosta dobre za radnike u traženim zanimanjima, a slabije za one koji imaju ograničeno iskustvo, ne govore hrvatski/engleski ili traže samo određenu vrstu posla. Hrvatsko tržište rada i dalje ima velik broj slobodnih radnih mjesta; HZZ je za lipanj 2026. navodio više od 15 tisuća objavljenih slobodnih radnih mjesta i vrlo nisku registriranu nezaposlenost – objašnjava nam direktor Mirko Latković.
Ni oni, međutim, ne raspolažu službenim podacima o tome koliko ljudi doista odlazi. Procjenjuju da se većina vrati u matične zemlje, dio odlazi u druge članice Europske unije, dok manji broj ostaje pokušavajući pronaći drugi način reguliranja boravka ili radi neprijavljeno.
Prema njihovoj procjeni, između 50 i 70 posto radnika vraća se u matične zemlje, 20 do 40 posto pokušava otići u drugu članicu Europske unije, dok manji dio ostaje u Hrvatskoj bez reguliranog statusa ili pokušava pronaći drugi način legalizacije boravka. Riječ je, naglašavaju, isključivo o procjeni temeljenoj na iskustvu, a ne o službenim podacima.
Jesu li tisuće radnika nestale iz sustava?
Hrvatska udruga poslodavaca odbacuje mogućnost da se razlika između izdanih dozvola i broja prijavljenih radnika automatski tumači kao dokaz velikog broja stranaca koji su ostali raditi na crno. Ističu kako na razliku utječe više čimbenika – od sezonskog rada i promjene poslodavca do činjenice da dio izdanih dozvola nikada nije iskorišten jer radnici u Hrvatsku uopće nisu došli ili su otišli raditi u druge članice Europske unije, no kažu da ne znaju brojke.
– HUP ne raspolaže procjenama niti podacima o tome koliko stranih radnika nakon isteka ili gubitka dozvole ostaje raditi u tzv. sivoj zoni u Hrvatskoj, kao ni procjenama za 2025. ili 2026. godinu – objašnjavaju.
‘Između brojki‘
Hrvatska danas precizno zna koliko je stranih radnika pustila na svoje tržište rada, no ne može pokazati koliko ih je iz njega nestalo. Između te dvije brojke nalazi se praznina koju ne mogu popuniti ni zakoni, ni inspekcije, ni procjene. A upravo u toj praznini skriva se odgovor na pitanje koliko država doista upravlja migracijama, a koliko ih tek registrira.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....