"Dragi svi! Jako sam sretan što danas mogu reći da ne smijemo raditi drugima nasilje i vraćati udarce i ružne riječi. Moramo pomoći drugima da budemo bolja djeca i bolji ljudi. Hvala mojim roditeljima, učiteljici, ravnatelju, drugim učiteljima i mome razredu što mi pomažu da budem bolji."
Nije govor s dodjele Oscara, ali njemu kao da jest – ovo mu je definitivno bio najbolji dan u životu! Tu je ocjenu neumorno ponavljao novinarima koji su ga kamerama, mikrofonima i svjetlima aparata pratili u stopu nakon što mu je u srijedu u Ministarstvu znanosti i obrazovanja (MZO) uručeno važno priznanje – godišnja nagrada za promicanje tolerancije i škole bez nasilja "Luka Ritz" u kategoriji osnovnih škola.
On je Niko Vitlić, učenik je OŠ "Tučepi", a u njegovu slučaju posebno fascinira to što tek završava drugi razred osnovne škole. Mnogi stariji – ne samo učenici – imali bi što naučiti od ovog dječaka na temu "nasilje nikad nije rješenje".
Riječima s početka teksta zahvalio je na dodijeljenoj nagradi, srčano i gromkim glasom, i oduševio sve okupljene u Ministarstvu, gdje su u srijedu, 16. godinu zaredom, dodijeljene godišnje nagrade učenicima osnovnih i srednjih škola koji promiču toleranciju te humano i nenasilno ponašanje. Nagrada se tradicionalno dodjeljuje 12. lipnja, na dan kada se 2008. godine ugasio život mladića Luke Ritza, tada 18-godišnjaka iz Zagreba, kojega su prethodno brutalno pretukli njegovi vršnjaci. Osim Nike, ove godine godišnju je nagradu u kategoriji srednjih škola dobila Ardijana Deva, učenica trećeg razreda Srednje škole Dragutina Stražimira iz Svetog Ivana Zeline. Posebna priznanja dobili su još i Niko Jajčević, učenik petog razreda Osnovne škole Grigora Viteza iz Zagreba, te Anna Šimić, učenica četvrtog razreda Zdravstvene i veterinarske škole dr. Andrije Štampara iz Vinkovaca.
– Ne možete ne biti oduševljeni kada vidite tako malog dječaka koji već sada ima takav stav prema nasilju – nisu krili riječi hvale Suzana i Reno Ritz, Lukini roditelji.
A što je to zapravo napravio naš mali junak iz Tučepi? U Zagreb, u Ministarstvo, s njim je u srijedu došao čitav razred, barem oni koje nije uhvatila viroza, kako nam je rekla Nikina učiteljica Marlena Bogdanović, koja je pratila svoj veseli "kolektiv".
– Jedan dječak me "plesnio", a ja mu nisam vratio – slikovito je, svojim riječima, Niko Vitlić ponavljao hrabri čin kojim je zaslužio vrijednu nagradu. Pa je "preveo":
– Jedan me je dječak udario, a ja sam odbio udariti ga nazad. Učiteljica svaki put kaže da ne smijemo nikoga udariti ako on tebe udari – ponavljao je mudre riječi mali Tučepljanin, okružen razrednim kolegama koji ga nisu ispuštali iz vida i zbog čijeg je dolaska bio jako sretan.
– Ti si ispao veća faca? – pitamo Niku.
– Da! – ni sekunde se nije premišljao. Otkrio je i kako u školi najviše voli srijedu, jer tada ima informatiku, njegov najdraži predmet, a voli i velike odmore, izlete i igre skrivača s prijateljima. Pitamo njegove kolege jesu li ponosni na Niku i njegovu nagradu:
– Jesmo! – viču uglas i otkrivaju nam o njemu:
– Nekad se naljuti kad se igramo skrivača pa kaže "ja ne bi‘ brojao". Ali nikad se ne tuče, nikad – čvrsto su ponavljali Nikini prijatelji.
Nisu umorni, iako su iz Tučepa krenuli u srijedu u pet ujutro malim autobusom.
– Već sam drugi put u Zagrebu. Vidjeli smo danas najveću crkvu u Hrvatskoj – rekao nam je Niko, pa su se svi uglas potrudili objasniti nam kako je to zapravo "katedrala koja se nije srušila iako je nedavno bio potres" i koja se "sad gradi da bude kao nova".
Navija za Hajduk
Niko još uvijek ne zna što će biti kad odraste, ali zato zna da navija, naravno, za Hajduk!
– Nemojte se ljutiti ako navijam za Hajduk, a vi ste u Zagrebu – pomirljivo nas je pozvao Niko, koji je na sebe preuzeo ulogu "arbitra" u njemu već, očigledno, dobro poznatim tenzijama na relaciji sjever – jug. Što smo drugo mogli nego odgovoriti da smo mi iz novina Slobodne Dalmacije iz Splita i da oko toga nema nikakvih problema.
– U redu onda – kratko je rekao, te je u svome pacifističkom stilu imao poruku za svoje vršnjake:
– Svima bih poručio da ne tuku drugu djecu. To nije dobro jer, na primjer, ako nekoga udariš u školi, onda je to nasilje i onda postaneš isti nasilnik. Bolje da budemo dobri jedni prema drugima – na "najjače" je poentirao mali dobitnik nagrade "Luka Ritz".
Oduševljenje Nikom, odličnim učenikom, nije krila ni njegova učiteljica Marlena Bogdanović, koja ga je i prijavila za nagradu, uz podršku cijele škole. Učiteljica Bogdanović već osam generacija poučava u OŠ "Tučepi".
– Već sam 31 godinu u našoj školi i ovo je jedan od rijetkih primjera da je učenik odbio vratiti drugome istom mjerom. Obično se na hodnicima naših škola čuje "i on je mene", na nasilje se odgovara nasiljem. Drago mi je da u ovom vremenu, kad smo okruženi različitim vrstama nasilja, možemo istaknuti primjere učenika ovako mlade dobi, drugog razreda, koji uspijevaju prekinuti tu spiralu nasilja – puna je hvale za svog učenika učiteljica Bogdanović. I sama se trudi djecu tako podučavati te ističe kako je na učiteljima velika odgovornost da takve rijetke primjere među djecom uoče i prepoznaju.
E sad, Niko u svojem govoru zahvale nije prepoznao da se među uzvanicima ne nalazi, na primjer, ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs, koji je bio spriječen aktualnim satom u Hrvatskom saboru da osobno uruči priznanja ovoj predivnoj djeci. Ali govor je već bio spremljen.
– Hvala i vama, ministre, što ste nas pozvali da dođemo u Zagreb! – srčano je zahvaljivao Niko Vitlić i nasmijao sve prisutne na svečanosti. Jer svi su u srijedu znali kome zapravo treba zahvaliti na tome što za humanost još uvijek ima nade.
{infobox–gray_full}491339{/infobox–gray_full}