Plenković ima šanse za položaje u EU-u, puno je bolji od prethodnika, a pučani će imati većinu. A je li tamo prava moć?

Tekst počinjem izjavom kojom bih trebao završiti jer je važno imati je cijelo vrijeme čitanja na umu: politička moć ne leži u institucijama EU-a - drukčije je u slučaju Europske središnje banke, ali to je specifična dužnost - nego u Vijeću EU-a koje čine šefovi država ili vlada. Pozicija čelne osobe Europske komisije rijedak je položaj koji donosi znatnu političku moć, zbog čega je doći do tog mjesta u pravilu nemoguća misija.

Tko god želi ostvariti političku moć na odluke koje se donose na razini EU-a to lakše može učiniti s pozicije članice/člana Vijeća nego s neke od pozicija u Bruxellesu. Predsjednik Cipra, primjerice, može srušiti gotov prijedlog Komisije. Franco Frattini bio je talijanski povjerenik, kad se pojavila opcija da postane ministar vanjskih poslova odjurio je iz Bruxellesa put Rima bez zastajkivanja.

Često se u našoj javnosti kao glavni kriterij prihvaćanja pozicije u EU-u spominje plaća koja većini nas smrtnika djeluje božanska, povjerenik ima 10.000 eura. Kako onda objasniti da je prije koji mjesec Maria Gabriel, bugarska povjerenica, također napustila položaj kako bi postala ministrica u vladi u Sofiji, gdje je plaća znatno niža? Jednostavno, plaća nije pokretački motiv pravih, ambicioznih političara od formata koji žele utjecati na procese, što nije moguće bez moći.