Dva dana nisam ništa jela. Hladnjak je odavno prazan, a nemam novca ni za najosnovnije namirnice. Mjesečno od petrinjskoga Regionalnog ureda za prognanike dobijem deset jaja, dva kilograma krumpira, malo mlijeka u prahu, šećera i brašna. Nemam nikakva primanja već 18 godina, koliko sam izbjeglica u Hrvatskoj.
Živim od tih doniranih prašaka i pomoći ljudi iz izbjegličkog naselja. Da nije susjede Anđe, odavno bih umrla od gladi. I ona teško živi, ali uvijek pola svoga ručka podijeli sa mnom - kroz suze nam govori 77-godišnja Mara Bučić iz Bosanskog Broda, koja posljednjih godinu dana živi u prognaničkome naselju Mala Gorica, sedam kilometara od Petrinje.
Prije dvije godine njezin sin Petar, hrvatski branitelj i ratni vojni invalid, izgubio je bitku s bolesti, a nakon nj...