“Molimo podatak koliko vaša bolnica ima tzv. robovlasničkih ugovora”!?
Da, baš tim riječima “ulice” komunicira ovih dana s bolnicama i domovima zdravlja ili “robovlasničkim ustanovama u kojima rade liječnici robovi”, Ministarstvo zdravstva, na čelu s Vilijem Berošem. Sve se to događa nakon što je ministar izvijestio javnost da ukida bilo kakve obveze liječnika, bivših i sadašnjih specijalizanata, prema zdravstvenim ustanovama koje su ih poslale na specijalizaciju.
Posljedice? Pogibeljna devastacija sustava kojem opasno prijeti da u buduće rješavaju “samo hitne slučajeve i one koje privatnici neće”!
Naime, liječnici u buduće niti moraju vratiti uloženo u njihovu edukaciju niti trebaju dana liječiti građane u bolnicama koje su im platile specijalizaciju.
Ma divota!
Kolac u srce javnom zdravstvu
Zapravo je teško reći tko je u ovoj priči gluplji – ravnatelji koji su vjerovali da raspisivanjem natječaja za specijalizacije koliko toliko mogu pokrpati vječite kadrovske rupe, poglavito u malim bolnicama, ili građani koji pune svaki mjesec svojim parama novčanike liječnika očekujući za uzvrat primjerenu zdravstvenu skrb.
Ministar Beroš odlučio da je potezom pera da iz “robovlasništva” putujemo ravno u Ameriku pa tko ima dodatnih para moći će si naći liječnika i liječiti “kod najboljih”, a svi ostali “pod most” ili “na planinu”.
Ova najnovija odluka MIZ-a zapravo znači da specijalizantu kojeg je bolnica u Gospiću, Šibeniku, Čakovcu, Požegi, Vukovaru... poslala na specijalizaciju, plaća edukaciju i plaću, a nakon završene specijalizacije može bez ikakve obveze otići u neku drugu hrvatsku bolnicu, u inozemstvo ili pak raditi kod privatnika. Moguće će platiti do 7000 eura mentorskog rada, knjižice specijalizanta i još poneki papir...
Dakako, nema niti one druge bitnije obveze od eura, a to je rad u ‘matičnoj’ bolnici barem onoliko koliko je trajala specijalizacija. Sve to govori da će u buduće biti nemoguće bilo kakvo planiranje kadrova u bilo kojoj, poglavito, manjoj bolnici. Što može ustanova koja je za liječnika potrošila dvjestotinjak tisuća eura pa i više i onda ostala bez kadra na kojeg je računala? Ništa, jer je ministar odlučio ukinuti ‘robovlasništvo’ i sve okrenuti “glađenju percem” odnosno na “pozitivnu stimulaciju” liječnika umjesto obveze iz ugovora.
Drugim riječima, kaže Beroš, ja donosim mrežu zdravstvenih ustanova, a vi ravnatelji bez oružja i oruđa osigurajte kadrove kako znate i umijete premda je jasno da je tako dao u ruke ‘perce’ privatnicima, eventualno velikim bolnicama i dakako kartu za Irsku, Njemačku, Švedsku...
Naime, tom je odlukom Beroš zabio ogromni ‘kolac’ u srce javnog zdravstvenog sustava već izranjavano raznim oružjem njegovih prethodnika koji su se redom upregnuli u privatizacijska kola ostavljajući iza sebe spaljenu zemlju u sustavu.
Činjenica da ministar uopće upotrebljava izraz “robovlasnički ugovori” za dokument koji su potpisivali, temeljem važećih propisa, bolnice i specijalizanti, odnosno da je sve bilo u skladu s Pravilnikom o specijalizacijama tog istog ministarstva, više je nego skandalozna.
Samo još nedostaje da se objavi lista ravnatelja ‘robovlasnika’ i novovjekih ‘liječnika robova’ kako što je to prije sedam ili osam godina učinila jedna od liječničkih udruga u nastojanju da nitko nakon “skupe večere” nije ništa dužan odnosno da se s novcem poreznih obveznika može što hoće i kako hoće pa i poklanjati specijaliste privatnicima ili strancima bez penala.
’Obećao Plenković’
U svakom slučaju ministar je odlučio da skine ‘teške lance’ obveza s ‘robova’ tako da građane zakine u njihovom ustavnom pravu na zdravlje. Mora se priznati da je to izveo vješto bacivši nespremnog Andreja Plenkovića u ralje ‘lavovskih obećanja’ liječnicima s dalekosežnim posljedicama. Zato je bez imalo zadrške ministar i krenuo u džihad prema bolnicama i domovima zdravlja dignuvši obećanje na premijersku razinu, ne noseći ga više na svojim plećima, istodobno računajući da će podići svoj rejting kod liječnika koji su dobili što su tražili. Ravnateljima koji bi pisnuli začepit će usta s dvije riječi - obećao Plenković. Beroš je samo egzekutor.
No, krenimo redom s genezom ovog kadrovskog devastiranja, a onda i eutanaziranja hrvatskog javnog zdravstvenog sustava. Naime, davno, još u bivšoj državi liječnici su nakon završenog fakulteta stažirali. Najprije dvije pa potom godinu, ne bi li stekli potrebne kompetencije za samostalni rad. Za specijalizaciju trebalo se potruditi pa rijetkost nije bilo niti godinu-dvije bolničkog volontiranja. Svaki je specijalist znao koliko će i u kojoj bolnici raditi nakon što postane stručnjak za liječenje...
Naime, jedino tako može se reći da postoji kadrovska politika zanavljanja u zdravstvu pa je slično s obvezama specijalista nastavljeno i u Hrvatskoj. Iskreno, taj je model trebalo promijeniti, ali ne na način kako je to, ne vodeći računa o potrebama i novcima poreznih obveznika, učinio Beroš tako da sad postoje prava liječnika, ali ne i prava pacijenata na liječenje.
Bila je nužna promjena poslije koje bi specijalizant dobivao plaću i edukaciju, ali na kraju kao specijalist trebao bi neko vrijeme raditi u “matičnoj” bolnici, a ako to ne želi slijediti primjereno obeštećenje, a ne vraćanje plaća. No, koga briga, nije Beroš cicija!
Inače, dok je još bio desna ruka Milana Kujundžića, aktualni je ministar amenovao još jednu suspektnu odluku. Ukinuo je mladim liječnicima staž i odlučio da mogu s faksa na specijalizaciju premda su oni tada pružali otpor takvom rješenju uz konstataciju - “faks nas nije naučio raditi s pacijentima”.
No, sve je bilo uzalud i već 2019. s medicinskih je fakulteta krenula u život prva generacija liječnika s licencama za rad bez dana iskustva! Naravno opravdanje je bilo - potpisali smo to s EU premda su postojala bolja i pametnija rješenja.
Ni kao ministar Beroš nije ni prstom mrdnuo da posloži sustav da bude učinkovitiji i kvalitetniji, a to znači odrediti treba li primjerice Hrvatskoj 63 bolnice i 44 doma zdravlja već je zaključio da će za njegov image biti dovoljno da se ‘dopadne kolegama’ a najlakše je to bilo dodvoravanjem odnosno ukidanjem kako sam kaže tzv. robovlasničkog sustava.
Devastirana primarna zaštita
U trenutku kad bolnice budu mučile kadrovsku muku veću od postojeće, Beroš će biti bivši, a razvaline njegovog rada morat će “konstrukcijskom obnovom” rješavati nasljednik ako to uopće bude moguće. Naime, već sad ruke zadovoljno trljaju privatnici jer u trenu će nakon “raspašoja” sa specijalizantima začepit sve kadrovske rupe s tim da imaju mogućnost odabira najboljih, a u javnom će sustavu ostati tek oni koje ‘nitko nije htio’, ali i oni samo ako ih primi Rebro ili neki drugi KBC.
Što li tek reći za primarnu zdravstvenu zaštitu za koju liječnici ponavljaju da je “devastirana i kadrovski opustošena”? Sve je počelo s Andrijom Hebrangom i njegovom amerikanizacijom primarne zdravstvene zaštite jer je omogućio da se ulaz u zdravstveni sustav privatizira.
Stvoreni su liječnici prvog i drugog reda, točnije oni koji zarađuju i oni koji rade “za plaću”. Nakon toga svi bi htjeli biti ili privatnici (sa sigurnim prihodima iz javnog novčanika) ili odmahuju rukom - “neću tu specijalizaciju” pa onda nije čudo da je iz godine u godinu sve manji interes za primjerice specijalizaciju iz obiteljske medicine.
No, građanima treba jasno reći da Beroš ovim najnovijim potezom zabio dodatni čavao u lijes ne samo bolničkog liječenja već i PZZ-a i zapravo direktno radi protiv njihova zdravlja. Postojeći nedostatak liječnika u dijelovima Hrvatske pretvara se u potpuni nestanak ikakvog traga medicine poglavito na nekom od otoka ili pustopoljina Zagore i Like.
Kome odgovara kaos?
Nakon što ih u potpunosti napuste liječnici, i stanovnici koji se još nekako drže na svojim ‘stoljetnim ognjištima’ morat će put pod noge barem do kakvog staračkog doma. Nema tog doma zdravlja, poglavito u nekim dijelovima Hrvatske, koji će u buduće moći osigurati kadrovsku “obnovu” ma koliko se trudili “osigurati stan i druge povoljnije uvjete nego li ih imaju u velikom gradu”.
Ne bi pomogla niti “veća plaća” jer već na prvu loptu liječnici u Zagrebu, Splitu, Osijeku... imaju spreman protu odgovor - po čemu bi specijalist obiteljske medicine na Visu trebao imati veću plaću od liječnika u Zagrebu?
Riječju, rašomon koji je stvorio Beroš skidanjem “lanca” sa specijalista, a da istodobno nije ponudio dugo rješenje za sigurnu kadrovsku obnovu bolnica i domova zdravlja imat će nesagledive posljedice.
U Hrvatskoj svake godine diplomira oko 700 liječnika što je na 3,7 milijuna stanovnika pozamašan broj, ali od te činjenice kao niti od one da imamo 16.000 liječnika ili 415 na 100.000 stanovnika sve manje je koristi za građane. Jednostavno, sve se čini da se javni sustav obezglavi i obeshrabri, kako kadrovski tako i u kompetencijama, pa ne čudi da godinama javni sustav plaća usluge privatnicima zahvaljujući listama čekanja koje su nerijetko neopravdane. Služe više za “kupovanje usluga od privatnika” i “zapošljavanje liječnika u fušu”.
Potvrđuje to i podatak da i u vremenima AI-ja hrvatsko zdravstvo i dalje nema čak niti mogućnost, primjerice, s lista čekanja maknuti one koji su se prijavili za pregled ili dijagnostiku u više bolnica.
Da s listama čekanja “nešto ne štima” pokazuju podatci po kojima sa na jednom CT uređaju godišnje učini 4580 pretraga, a u Mađarskoj čak 18.000! Nije riješen ni problem da u Zagrebu na 100.000 stanovnika radi 700 liječnika, a u Splitsko dalmatinskoj županiji samo 415, Zagrebačkoj tek 150...
Poslije Beroševe odluke situacija će se, izvjesno je, još dodatno pogoršati. Naime, većini u sustavu, osim pacijentima, odgovara kaos u kojem se na ruku ide samo privatnicima. Oni bi na kraju mogli ostati jedini “pružatelji usluga” (samo isplativih) koje će se plaćati javnim novcem. Ne treba biti mudar da se zaključi da će cijene u tom slučaju biti američke, a ponuda balkanska!
Više o ovoj temi pročitajte OVDJE.