Zamislimo sljedeći scenarij: premijer Andrej Plenković i nekoliko ministara otišli su prošle subote na skup gdje se, među ostalim, pojavila i hrvatska zastava s prvim bijelim poljem na šahovnici. I ne samo da se pojavila, nego se njome ponosno mahalo, tako da je baš svi uoče.
A kako bi bilo da si predočimo nešto poput ovoga: premijer Plenković i nekoliko ministara i visokopozicioniranih HDZ-ovaca otišli su na događanje na kojem se moglo vidjeti i istaknuta obilježja ustaške NDH. Idućih dana, premijer i suradnici pravili su se kao da se baš ništa sporno nije dogodilo, kao da ih ta "reklama totalitarizma" nimalo ne smeta, iz čega bi se mogli izvući raznorazni zaključci. Pa i onaj da HDZ-ovci na vlasti prešutno podržavaju ideologiju ustaštva i totalitarizma. Možete samo zamisliti koliko bi presica bilo sazvano ovoga tjedna zbog toga, koliko bi političke žuči bilo izliveno u eteru...
Premijer i njegovi suradnici postali bi metom ogorčenih istupa oporbe. S punim pravom, naravno, jer jedno je osuđivati totalitarne režime, a nešto drugo sudjelovati na događanjima gdje se vijore zastave ili ističu simboli nedemokratskih, totalitarnih režima. Bez ikakve ograde, a kamoli osude...
Jeste zamislili? E, pa onda je vrijeme da se vratimo u stvarnost. I podsjetimo povorke koja je u organizaciji Zagreb Pridea prošlog vikenda 23. put ponosno prošla centrom Zagreba. U njoj su, među ostalima, sudjelovali i čelni ljudi zeleno-lijeve platforme Možemo!, Tomislav Tomašević, ujedno i gradonačelnik Zagreba, zatim saborske zastupnice Sandra Benčić te Ivana Kekin. Bio je tu i zamjenik gradonačelnika Luka Korlaet, kandidat Možemo! za Europski parlament Gordan Bosanac, kao i predsjednik Gradske skupštine, SDP-ovac Joško Klisović i još neki političari s ljevice...
Zanimljivo da ama baš nitko od njih nije osjetio potrebu javno se ograditi od mahanja jugoslavenskom zastavom u koloni ponosa. Ni puna tri dana kasnije. A ta se zastava nije pojavila na sekundu pa nestala, nego je zabilježena u gotovo svim foto-galerijama i video prilozima sa ovogodišnjeg Pridea u metropoli.
Infantilna provokacija nekog mladog, ostrašćenog ljevičara ili ljevičarke? Neuspjelo koketiranje nabrijanih aktivista s principima kontrakulture? Neznanje u kombinaciji sa nezrelim pokušajem prkošenja dominantnoj kulturi? Promašeni pokušaj demonstriranja nečijeg antifašističkog opredjeljenja? Ili možda ipak - vrlo svjesno slavljenje totalitarnog režima i nedemokratskog, jednostranačkog sustava u kojemu je, uzgred rečeno, ali nimalo nevažno – istospolna orijentacija dugo bila kazneno djelo i zbog nje su mnogi sa homoseksualnim sklonostima završili na pravoj pravcatoj robiji i "preodgajanju"?! Jer se različitosti nisu baš tolerirale, kao ni pozivanje na ostvarivanje "nepodobnih" prava.
Uostalom, ne pravimo se blesavi, ta zastava u Hrvatskoj danas ima i dodatni kontekst: upravo su pod tom zastavom agresori žarili i palili dobrim dijelom RH početkom devesetih, tobože u ime obrane Jugoslavije ubijali i protjerali ukupno oko 300 tisuća ljudi s okupiranih područja koja su dosegnula gotovo trećinu čitave površine Hrvatske... U ime navodne obrane Jugoslavije u Hrvatsku su pristizale horde rezervista JNA i paravojnih formacija iz Srbije i Crne Gore, tako da mahanje zastavom propale države danas zaista nije ništa nego čisti autogol i bezobzirna provokacija. U najmanju ruku.
Nema sumnje da su zakazali i organizatori skupa koji bi, tako kažu, prvenstveno trebao biti ljudskopravaški i pomicati granice čitavog društva. Ovako, ne može se ništa prigovoriti bilo kojem promatraču koji konstatira da se Pride ovim instrumentalizira u politikantskom smjeru. Valjda nakon svega organizatori, kao ni političari koji se nisu imali potrebu makar simbolično ogradili od mahanja jugo-trobojkom, neće posegnuti za džokerom "nismo znali". Ili će možda kao svojedobno Thompsonov PR tim, kad je bio suočen s kritikama zbog ustaških obilježja na koncertima, kazati kako to "nije njegova publika", nego tamo neki "provokatori". Ubačeni, nego kakvi! Poslala ih SOA, a ako ne oni, onda HDZ. Ustvari, nisu oni nego Domovinski pokret!
Možda će netko, u obranu javnog mahanja zastavom jednostranačke propale države, svisoka konstatirati kako ta zastava nije izrijekom zabranjena, iako će vam pravnici ukazati kako isticanje stranih državnih obilježja podliježe sankcijama, ako nije izdana posebna dozvola za takvo što. Drugi će pak u obranu mahanja jugo-zastavom primijetiti kako "nije isto veličati NDH i Jugoslaviju". Jer, eto, jedna je bila jednostranačka i nedemokratska na jedan, druga na drugi, rigidniji način, s rasnim zakonima... Blago nama s takvim "utjehama" i s takvim "natjecateljima" u disciplini jednoumlja i gaženja ljudskih i svih drugih prava!
Da apsurd bude veći, sudionici Povorke ponosa iz redova Možemo! su ovih dana, u sklopu kampanje za predstojeće euroizbore, važno i nadahnuto pred novinarima govorili - konkretno, citirat ćemo Sandru Benčić - kako "ponekad zaboravljamo kako nam demokracija, višestranačje i zaštita ljudskih prava nisu dani zauvijek, nego su teško izboreni, prije 80 godina u Europi, kao i kod nas, prije 30 godina, kad su tisuće ljudi za to dale živote"...
Jugoslavenska zastava s petokrakom se nikako ne uklapa uz takve riječi. Tko je eventualno nije vidio na samom skupu, morao ju je registrirati u brojnim fotogalerijama po portalima i tiskovinama, ili pak u video prilozima s Pridea na svim tv dnevnicima...
Jer, valja ponoviti, jedno je deklarativno osuđivati totalitarne režime, a nešto drugo sudjelovati na događanjima gdje se vijore zastave ili ističu simboli nedemokratskih, totalitarnih režima. Bez ijedne, makar i formalne, riječi ograde.
