Nezapamćeni masakr u beogradskoj osnovnoj školi u svibnju ove godine, u kojemu je 13-godišnji učenik ubio osam svojih vršnjaka i zaštitara, snažno je odjeknuo ne samo u susjednoj, nego i u brojnim drugim zemljama u okruženju.
I među hrvatskim učiteljima i ravnateljima škola promišljalo se kako pojačati sigurnost u školama, kako omogućiti da se djeca i zaposlenici osjećaju što sigurnije.
Nije nikakva novost da u većini naših obrazovnih ustanova na vratima najčešće zaštitare “glume” tete spremačice i domari, iako i sami pretrpani svojim poslom. Mnoge su škole odustale od toga da na portama stoje (“dežuraju”) učenici, ali ima i obrazovnih ustanova koje stalno ili povremeno (na primjer za vrijeme norijada maturanata) angažiraju “prave” zaštitare.