Nakon što su u javnost izišle poruke koje je Ivan Turudić, sudac Visokoga kaznenog suda i kandidat za glavnog državnog odvjetnika, razmjenjivao godinama s USKOK-ovom optuženicom Josipom Pleslić (prije Rimac) i koje upućuju na to da ipak nisu bili u tako “površnim” odnosima kako on to javno predstavlja, te nakon što se predsjednik države Zoran Milanović žestoko “obrušio” na njega i premijera Andreja Plenkovića kazavši, među ostalim, da ne može “gledati kako se jednog opskurnog lika pokušava proizvesti u glavnog državnog tužitelja”, mnogi su očekivali i iščekivali baš Turudićevu reakciju.
Nazvali smo ga, no ljubazno je odbio bilo što komentirati za Slobodnu Dalmaciju, kazavši samo da je dao izjavu Hini (državnoj novinskoj agenciji) i da je to to. A njima je, među ostalim, kazao kako je “očekivao da će biti negativnih reakcija i napada, ali takav intenzitet mržnje koji je ravan histeriji kod dijela nekih parlamentarnih zastupnika i medija nisam očekivao i, naravno, od notornog predsjednika Republike”.
Milanovićev strah
Naveo je i da, nakon što je Jutarnji list objavio stotine WhatsApp poruka između njega i Rimac i usprkos napadima oporbe, prima niz poruka podrške od ljudi “kojima je jasno s kojom motivacijom se odašilju te zloćudne mrziteljske poruke”.
Turudić je kazao i da je najvažnija rečenica koju je Milanović rekao na konferenciji za novinare ta da će, ako postane on glavni državni odvjetnik, “otvoriti i pročitati sve fajlove”, što je, po njemu, dokaz jasnog straha predsjednika, “straha koji se može opipati”. Naveo je i da se nije s Zdravkom Mamićem sastajao ni na kakvim konspirativnim mjestima. Sve je to bilo, rekao je, “ispred moje kuće, ispred stana u kojem živim i u ljetnom dobu oko devet sati. Nismo se vozili satima, nego pola sata, što je zapravo nebitno.”
Naveo je i da je pristao na novu provjeru kada se javio na javni poziv za državnog odvjetnika, što će biti četvrta u nizu, a malo je sudaca u Hrvatskoj koji su četiri puta bili na sigurnosnoj provjeri. Što se tiče odnosa s Josipom Rimac, opet je za Hinu kazao kako su “bili dobri, ali ništa posebno” te da nisu prijatelji.
– Nisam nikad tajio da se poznamo, da se nađemo, da popijemo kavu. Je li to zabranjeno? Zašto se problematizira moj način komuniciranja putem privatnih SMS poruka? To je moja privatna stvar. Susreli smo se više puta iz raznih razloga. Jedanput me je tražila da joj pribavim neki pravilnik, poslovnik, neki javni dostupni dokument. Kad je počela govoriti o konkretnom predmetu, rekao sam joj da ne želim razgovarati...
Iznose se moje privatne SMS poruke. Ako to nekome čini zadovoljstvo, neka mu čini, nemam što drugo za reći. Volio bih vidjeti kako bi reagirali ti kritičari kad bi njihova utroba bila na pladnju – naveo je, među ostalim, Turudić.
Mnogi sugovornici iz pravosudnih krugova s kojima smo razgovarali tijekom nedjelje, prije ovakve Turudićeve javne izjave, smatrali su kako je najbolji način rješavanja ove situacije njegovo odustajanje od pozicije za koju ga je Vlada predložila.
Totalno demantiran
– Svi mi koji smo unutar sustava znamo otprilike ovo što se sad piše i bilo je samo pitanje vremena kad će ga netko na ovakav način diskreditirati. Mislim da bi mu najbolje bilo da se povuče, ovo je daleko otišlo. Nitko ne osporava njegovu stručnost, ali jednostavno mislim da nije sebi to morao dopustiti u 62. godini.
S druge strane, znaš da si s nekim dobar, da kad te netko uhvati na zub, kao sad evo Milanović, znaš jako dobro da ne možeš sakriti neke stvari, dobro znaš za odnose koje imaš s nekim ljudima i znaš da će to isplivati.
I onda, ne mudro, dolaziš na saborski odbor i kažeš da si se čuo “jedan ili dva puta s Rimac”, a onda ti isplivaju poruke koje to totalno demantiraju. I sebi stvaraš situaciju da se ne možeš braniti – govori nam jedan iskusni dugogodišnji zagrebački sudac koji se ipak nije javno eksponirati.
Kaže i kako je Turudić svojedobno odustao od kandidature za predsjednika Vrhovnog suda kad ga je predlagala tadašnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i to zato jer nije želio da njegovo poznanstvo s današnjim bjeguncem Zdravkom Mamićem bude teret, a potom zbog bremena istog “tereta” vjerojatno nije prošao za predsjednika Visokoga kaznenog suda.
I nije mu jasno zašto se sad treći put javio za tako važnu funkciju, a znao je za “teret” poznanstva i s Mamićem, ali i s Rimac. I čudi se kako to da oni koji su ga predložili za navedenu funkciju nisu računali na to da će taj “teret” kad-tad isplivati u javnost.
– Ovo je sad sve politika i početak predizborne kampanje, ovdje nema struke, a ja se ne želim petljati u politiku – kratko nas je za komentar odbio bivši tužitelj i današnji odvjetnik Anto Nobilo.
Njegov kolega Ljubo Pavasović Visković nije se, pak, ustručavao javno komentirati nastalu situaciju, kazavši kako je ovo “priličan problem za Plenkovića jer je status i glavna odlika glavnog državnog odvjetnika povjerenje”.
– Javnost bi trebala imati povjerenja u njegov rad, a bojim se da je nakon ove situacije to u određenoj mjeri narušeno. Najviše zbog toga što gospodin Turudić pred saborskim odborom nije bio iskren po pitanju svojih kontakata s Josipom Rimac.
Po mojemu mišljenju, manji je problem što su ti kontakti bili, a puno veći što on o njima nije jasno govorio. Poznavajući opet upornost gospodina Plenkovića u nekim stvarima, nije mi teško zamisliti situaciju u kojoj će on i dalje inzistirati na tom imenovanju, ali sad je veliko pitanje kako će to proći u Saboru – kazao nam je odvjetnik Pavasović Visković.
Nejasni motivi
Dodaje kako je ovo situacija iz koje ne vidi nekakav jednostavni izlaz.
- Načelno mi nije jasno što je njemu sve to trebalo jer on je sudac najznačajnijeg suda u zemlji i ima jednu, recimo realno, vrlo udobnu životnu poziciju. Nije mi bila jasna njegova odluka da se javi na jednu poziciju koja zahtijeva i puno fizičkog angažmana i nekih situacija koje nisu pretjerano ugodne za bilo koga.
E sad, to je bila njegova odluka, mislim da nije bila do kraja promišljena, ali vidjet ćemo što će do kraja biti. Mislim da ovo što se događa nije histerija, javnost ima pravo propitivati odluke vladajućih, a pozicija glavnog državnog odvjetnika iznimno je bitna. Ponavljam, nije problem što je on imao nekakav kontakt s Rimac, problem je što je on kasnije o tome govorio – uvjerenja je naš sugovornik.
Njegov nešto stariji i time i iskusniji kolega Branko Šerić smatra, pak, da su svi podaci koji su izišli u javnost nepouzdani ako se radi o obavještajnim podacima.
- No ako je ovo sastavni dio spisa predmeta protiv Rimac, onda ima potpuno drugu težinu. Po onome što čitam vezano uz objavu tih poruka, dovodi se u sumnju je li i koliko puta netko s nekim popio kavu, a upitno je koliko je to diskvalificirajuće.
Kazneno djelo?
No, s druge strane, znamo da krivo navođenje, da ne kažem laganje, pred senatskim odborom u SAD-u ili pred nekim drugih tijelima nekih država predstavlja kazneno djelo. A sad, je li Turudićevo svjedočenje pred saborskim odborom laganje, nije moje da kažem.
Moj stav je već odavno da bi na čelu DORH-a trebao biti jedan vrhunski stručnjak za kazneno pravo, a ministar policije vrhunski državni odvjetnik. A tko će to biti, to je stvar izbora. Pitate me što bih napravio da sam na Turudićevu mjestu? Hm, ja se u tom slučaju ne bih ni javio – nasmijao se odvjetnik Šerić.