U istoj rečenici ministar Vili Beroš i ‘poduzetnik‘ Hrvoje Petrač. To sve dovoljno govori...

Beroš? Da, Beroš. Onaj Beroš...

Ima tako nekih situacija kad vam nečiji lik i djelo, ili barem imidž koji neka osoba uživa u javnosti, jednostavno ne idu uz neki drastično negativan predznak. Mogao je nekome biti više ili manje simpatičan, ali Vili Beroš je do ovog petka definitivno bio jedan od takvih. Još nekidan je iz studija HTV-a, komentirajući štrajk zdravstvenih djelatnika, docirao kako svima u sustavu “briga za pacijente mora biti na prvom mjestu”. Ipak je medicina i poziv, nije to bilo kakav posao.

A onda je stigla vijest da mu PNUSKOK pretresa stan, vrlo brzo i da je uhićen. Potom je i smijenjen s dužnosti ministra zdravstva. Još je šokantnije djelovala vijest da se sumnjive radnje zbog kojih je uhićen dovode u vezu s kontroverznim poduzetnikom Hrvojem Petračem!

Hrvoje Petrač je godine života proveo u zatvoru, a sa sobom je povukao i visoke policijske dužnosnike. Zbog otmice sina Vladimira Zagorca te iznude novomarofskoga poduzetnika Miroslava Matkuna Petrač je služio kaznu kaznu u mnogim hrvatskim zatvorima. U lepoglavskoj kaznionici je suprotno zatvorskim pravilima uživao razne pogodnosti na koje nije imao pravo. Postao je generalni zastupnik za talijanske motore “Cagivu” i “Ducati”, distributer za ” Volvo”. Potom generalni zastupnik za kavu “Lavazza” te osnivač “Petrač osiguranja”, koje je kasnije prodao. Express piše i da je vlasnik triju kafića “Down town” u Zagrebu i Krapinskim toplicama te restorana “Cantinenta”. Kupio je i “ AGM” i ušao u spor sa “Zagrebačkom bankom” koji je, piše isti medij, završio tako da mu je banka isplatila nekoliko desetaka milijuna kuna. 

Davor Pongračić/cropix/Cropix

Šokantno je (neovisno o tome tko je pokrenuo akciju: EU tužitelji ili DORH) čuti optužbe da je ministar zdravstva sudjelovao u koruptivnoj hobotnici sumnjivih nabava medicinske opreme. Sve suprotno od općih principa liječničkog poziva i dužnosti koju je obnašao zadnjih pet godina.

Pa upravo je on na prošlim parlamentarnim izborima nosio HDZ-ovu listu u 10. jedinici, pri čemu se očito računalo na popularnost ovog Hvaranina u Dalmaciji. Uostalom, bio je gromobran Vlade za vrijeme koronakrize. Spominjalo ga se čak i kao mogućeg predsjedničkog kandidata HDZ-a. Njegov ostanak na čelu ministarstva nakon posljednjih izbora nikomu nije bilo iznenađenje.

A onda je postao drugi istaknuti HDZ-ovac – nakon Darka Horvata – koji je u policijskoj pratnji “zasvirao klavir” kao ministar. A to je za premijera Andreja Plenkovića gora vijest od samog uhićenja. Ogradio se promptno, na izvanrednoj presici, premijer od Beroša.

Poručio da je “zgrožen idejom da bilo tko u sustavu zdravstva koristi svoj položaj za osobno bogaćenje ili pogodovanje nekom drugom”. Naglasio je Plenković i kako, “bez obzira o kome se radilo, korupciji nema mjesta”. Dodao je da ni Beroš “ni itko drugi nije dobio mandat za zlouporabu sustava i počinjenje kaznenih djela”.

Jer, svjestan je premijer da ovakvi primjeri slabe povjerenje i u vlast i u (demokratske) institucije, a doslovno hrane populizam i teorije zavjera svih vrsta. Neće zbog Beroša pasti Vlada, ali povjerenje u nju bi moglo pasti na niže grane.

Lijepo je zato čuti jasnu osudu korupcije uz usta prvog čovjeka izvršne vlasti, ali pritom se zdravorazumski nameće sumnja koja se itekako tiče i njega. S obzirom na to da Beroš nije prvi HDZ-ov ministar koji je postao zanimljiv pravosudnim organima (neki su prethodno podnijeli ostavke!), premijer bi se u najmanju ruku trebao zamisliti nad kriterijem odabira svojih bliskih suradnika proteklih godina.

Jer, ovako, zvuči kao nogometni trener koji ima i sve ovlasti sportskog direktora “engleskog tipa”, ali se nakon neuspjeha čudi - što u kadru nekim čudom ima i neke problematične igrače!