U prvih sedam mjeseci ove godine prihodi HZZO-a iz doprinosa pali su za 75 milijuna eura, bolnice svaki mjesec proizvedu 26 milijuna eura novih gubitaka, a ukupni dugovi za lijekove popeli su se na 600 milijuna eura, zbog čega veledrogerije ozbiljno prijete naplatom kamata na dug.
Bez puno visoke matematike, sasvim je jasno da potrošnja za zdravstvo iz godine u godinu nezaustavljivo raste. Istovremeno, onima koji financiraju taj sustav i sve njegove dubioze - građanima, odnosno pacijentima - zdravstvena usluga sve je nedostupnija.
Apsurdna situacija
Situacija je, zapravo, krajnje apsurdna. Hrvatski građanin, koji za zdravstveni sustav prvo svaki mjesec izdvaja doprinos iz svoje plaće, a potom još uplaćuje i dopunsko osiguranje, na kraju mora otići na pregled u privatnu polikliniku i tu uslugu platiti još jednom, naravno po tržišnoj cijeni.
- Jedino rješenje u Hrvatskoj u ovom trenutku jest da pacijent na pregled ode privatno, a da mu se taj trošak refundira u onom iznosu koliko taj pregled košta javno zdravstvo.
Na taj način smanjit će se liste čekanja, dovesti u red i staviti pod kontrolu kompletan sustav privatnih poliklinika koje su dobile dopusnice za rad. Ali i riješiti problem sukoba interesa liječnika koji istovremeno rade u javnom i privatnom sektoru.
Više neće biti situacija da ti endokrinolog kaže da dođeš popodne privatno na ultrazvuk štitnjače jer ćeš, u suprotnom, red čekati mjesecima. Učinite privatne poliklinike dostupne svim građanima i vratite im novac za pregled jer im ga ionako oduzimate svaki mjesec od plaće. Jer ako smo prisiljeni odlaziti privatniku zbog dugih lista čekanja, to znači da ne možemo ostvariti zdravstvenu zaštitu - kaže dr. sc. Jasna Karačić Zanetti, predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata, koja ovakav sustav smatra neodrživim, prije svega zbog zastarjelog osiguranja.
- U hrvatskom modelu zdravstvenog osiguranja ništa se nije promijenilo već desetljećima, zapravo otkako imamo HZZO, a i to smo naslijedili iz Jugoslavije. S time da je tada model bio vrlo dobar i funkcionalan, s naglaskom na preventivnu medicinu i javno zdravstvo koje je bilo dostupno svima. Zadnjih desetak godina, međutim, imamo velik porast broja privatnih zdravstvenih ustanova i medicinu 21. stoljeća s novim uslugama koju ovakav sustav osiguranja više ne može pratiti.
Jednostavnije rečeno, mi smo otvorili zdravstvo tržištu, dopustili masovno otvaranje privatnih poliklinika, ali ta je usluga dostupna samo određenoj sorti ljudi koji mogu plaćati liječenje na visokom standardu. Mi se hvalimo kako imamo najbolje poliklinike, ali, nažalost, ne više u javnom zdravstvu.
Gdje odlazi novac?
Dakle, problem imamo već u startu jer nemamo efektivnog odnosa pružatelja zdravstvene usluge i pokrića u sustavu zdravstvenog osiguranja - kaže Karačić, dodajući kako je najveći probem što građani, kao financijeri sustava, nemaju uvid gdje odlaze novci koje izdvajamo za zdravstvo te koliko je od tog iznosa potrošeno i na što.
- Kad ja, kao pacijent, izlazim iz neke javne zdravstvene ustanove, za početak uopće nemam uvida koliko što košta. U zapadnoj Europi dobiješ račun na kojemu lijepo piše koliko košta pregled, koliko infuzija, a koliko lijek.
S time odlaziš na osiguranje koje ti po tome refundira troškove liječanja. Isto tako, u sustavu e-građanin svakome od nas trebalo bi biti dostupno koliko smo novca za zdravstvo izdvojili, a koliko smo od toga konzumirali.
Barem bi se taj minimum transparenosti morao poštovati. Jer u suprotnom imamo ovaj apsurd da su građani financijeri javnog sustava koji ne mogu konzumirati - jasna je predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata.