Veliku mrlju na hrvatskom pravosuđu ostavili su neriješeni ratni zločini: dubok je mrak u koji se nisu usudili zaroniti i istjerati istinu na svjetlo dana

Negdje oko 11 sati navečer 7. prosinca 1991. godine petero „merčepovaca“ upalo je u dom Mihajla Zeca na zagrebačkoj Trešnjevci.

Zašto baš tamo? Jedna teorija kaže da Zec, inače Srbin po nacionalnosti, u mesnici Križevčanke u Petrinjskoj ulici u kojoj je bio poslovođa nije želio izvjesiti hrvatsku šahovnicu. Što su mu, takva su bila vremena, neki očito zamjerili. Druga teorija stoji na tezi da ga je kao financijera krajinske pobune denuncirao jedan zarobljeni Srbin na kojemu su se iživljavali pripadnici postrojbe Tomislava Merčepa. Treća kaže da je Munib Suljić, jedan od petorke koja je Zecu te večeri banula na vrata, s Mihajlom imao neke neraščišćene račune. Suljić mu je, naime, dugovao novac, pa mu je valjda odgovaralo da i čovjeka i duga nestane.

Da stvar...