Jesu li suviše zahtjevni oni koji 18. studenoga svake godine, u vrijeme sjećanja na žrtve srpskih zločina u Vukovaru, Škabrnji, ali i diljem tadašnje bojišnice s JNA i srpskim vojskama prigovaraju da su žrtve zaboravljene, a zločinci ostali nekažnjeni? Motivira li ih na iskazivanje nezadovoljstva tek puka politička nesklonost aktualnoj vladi, danas Plenkovićevoj, jučer Milanovićevoj, Kosoričinoj, Sanaderovoj ili Račanovoj? Ili možda naprosto pretjeruju u očekivanjima, kada kažu da je pravosuđe trebalo učiniti više, da se DORH ponaša kao institucija koja štiti agresora?
I što to uopće znači učiniti dovoljno? Je li to ono kada aktualni glavni državni odvjetnik ili odvjetnica, da bi opovrgnuli prigovore, izvedu pred novinare svojeg šefa kaznenog odjela da im izreciti...