StoryEditor
HrvatskaJučer, danas, malo sutra

Zašto jedinica lokalne samouprave imamo koliko i branitelja: cirka pola milijuna? Jedini smisao je zbrinuti na desetke tisuća lojalnih vojnika HDZ-a

20. veljače 2021. - 12:00
Boris Kovačev/Cropix

Svaki sedmogodišnjak koji se odgaja u relativno funkcionalnoj obitelji ili barem gleda crtiće u kojima su uloge jasno podijeljene pa nema dvojbe tko je dobar a tko zao, bez ikakvih problema može shvatiti koncept sukoba interesa. Još i lakše mu je razumjeti što je to korupcija. Izvan svake sumnje, podmićivanje je ozbiljna društvena opačina, ali s njom se ama baš svatko od nas susreo još kao nevini mališan, prvi put kad mu je mama rekla da će dobiti igračku pojede li sav špinat poslužen na tanjuru.

Utoliko je zaista fascinantno slušati i gledati kako se neki, pače mnogi pametni i obrazovani Hrvati muče s razumijevanjem tih dvaju pojmova. Neki znaju dospjeti do jeseni života, imati iza sebe impresivno životno djelo ostvareno na znanstvenome polju o kojemu običan svijet nema blage veze, pa se svejedno pate gore od svetoga Lovre, pokušavajući razmrsiti taj teški konceptualni puzzle.

Naravno, sve im je zaludu, jer ma koliko god se trudili, nikako im ne ide u glavu. I zato se nastavljaju utapati u kaljuži sukoba interesa te primati mito, ali i davati ga kad ustreba. Ne bi oni htjeli, ali naprosto ne znaju drukčije.

Sveprisutna i neiskorjenjiva

Taj intelektualni defekt koji Hrvate pogađa u zastrašujućem broju jedan je od ukupno dva razloga zašto je korupcija kod nas kapilarno raširena, dakle sveprisutna, i zašto je neiskorjenjiva.

Nema toga represivnog aparata i penalnog sustava koji može izići na kraj s činjenicom da intelektualna krema našega društva može cijepati atome, ali na koncept sukoba interesa gleda kao na cijepanje dlake te da staru frazu "ja tebi, ti meni“ prevodi kao dirljivi izraz zajedništva i društvene solidarnosti.

Dvadeset godina robije prekratko je vrijeme da bi korifeji namještanja poslova i drugih pogodnosti te ubirači mita shvatili kako je ono što su činili ne samo nezakonito, nego i nemoralno.

Drugi razlog neiskorjenjivosti "mitologije“ u Hrvata uskoro će nam zakucati na vrata. Stara, patetična fraza kaže da su izbori festival demokracije. Nisam opazio. Meni se više čini kako se radi o kampanjama prijetnji i zastrašivanja. No, moram priznati da lokalni izbori ipak imaju jedno svečano i veselo obilježje. Moja malenkost na njih gleda kao na festivale korupcije.

Kao što znate, živimo u državi u kojoj je devedesetih svaki haustor mogao proglasiti nezavisnost. Danas slavimo slogan "Misli na druge, cijepi se!“, no tada je vrijedila krilatica "Misli na sebe, odcijepi se!“.

No, nisu samo portuni postajali općine, nego i ledine zarasle u draču i korov. I danas smo tu gdje jesmo. Još uvijek smo patuljasti, ali zato jedinica lokalne samouprave imamo koliko i branitelja: cirka pola milijuna.

Takva parcelizacija nije se, naravno, dogodila zato što je netko procijenio da će mrvljenjem djelokruga ovlasti zemlja krenuti ususret ekonomskom i svakom drugom preporodu. Jedini smisao novostvorenih općina, friško izmišljenih gradova i fabriciranih županija bio je zbrinuti na desetke tisuća lojalnih vojnika HDZ-a, dakle, odanih članova ili simpatizera koruptivne interesne udruge koja se lažno predstavlja kao politička stranka.

Mreža bankomata

I kad čujem da su raspisani lokalni izbori, to ne mogu razumjeti drukčije negoli kao početak velike utrke za upražnjena radna mjesta koja to zapravo nisu, jer se na njima ništa korisno i pametno ne radi, samo se slijedi birokratski protokol kojim se održava privid zauzetosti i poslovanja.

U stvari, samo se mandatno otplaćuju dugovi strankama koje stoje iza kandidata. A kad se ispod svega podvuče crta, kad se zbroje sve virtualne općine skrojene od zaraslih njiva, gradovi s crnim jamama i županije od nježnika, ispada kako je najveći dobitnik uvijek jedan te isti – HDZ.

Logično, jer tamošnji čimbenici možda nisu kadri voditi zemlju, ali su zato, mora im se priznati, meštarski prekrojili državu kupujući lojalnost birača. Kad god bacim pogled na kartu naše lokalne samouprave, imam dojam kao da gledam gustu mrežu bankomata koji su posijani u svakoj mogućoj vukojebini, a čiji ključ za pražnjenje imaju samo gospoda s partijskim vjerodajnicama.

Upravo zato, dok slušam tugaljive kandidate različitih profila kako se nadaju da će ih birači prepoznati (bogati dragoga, kao da su se maskirali, pa se sada plaše hoće li iza obrazine Batmana ili Pocahontas ljudi razabrati njihove prave građanske identitete), dođe mi da pobjegnem daleko, u neku strašnu općinsku zabit kakvima naša zemlja obiluje, do koje ne dopiru ni signal mobitela ni širokopojasni internet.

Premda, kao što znamo, smrti i HDZ-u nitko ne može uteći.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. travanj 2021 23:24