Nemoguće je imati obitelj i biti potpuno posvećen ovom poslu. Obveze oko djece su velike i da imam suprugu, ona bi mi neizbježno prigovarala. Vjernici u moju župnu kuću dolaze u svako doba dana, pa i navečer. To bi svakoj ženi smetalo, kao što bi joj smetalo što često novac iz svojeg džepa dajem sirotinji. Podsjetila bi me da imamo našu djecu za koju nam treba novac – kaže don Boris Pedić, 37-godišnji župnik u mjestima Škabrnji i Nadinu.
- Jednostavno je: ako imaš obitelj, ona je uvijek na prvome mjestu. Meni kao svećeniku, kada bih bio oženjen, ne bi Crkva mogla biti na prvome mjestu, a taj sam poziv izabrao. Kako to pomiriti? To je nemoguće, čovjek mora napraviti izbor, odlučiti se za ono što mu je važnije. Ja živim za ljude, za župljane. Moje misli, kada odlazim ...