Čuveni Hooperov film “Teksaški masakr motornom pilom” obična je kamilica, film za jutarnji obrazovni program HTV-a, u usporedbi s filmom koji tek treba snimiti, a pod nazivom “Bratoubilačko klanje hrvatske desnice tupim nožem”. Ništa se u hrvatskoj politici ne može usporediti s obračunima u raznoraznim desnim strankama, a zapravo su se sve urušile uz međusobne optužbe i izvlačenje prljavog rublja do stoljeća sedmog.
Ovotjedni kadrovi filma “Bratoubilačko klanje...” rezervirani su za dva glavna glumca. Prvi je vukovarski gradonačelnik i predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava, koji je svađu s vukovarskim Suverenistima zaključio rečenicom: “I dalje ih pozivam širom otvorenih ruku da budu dio priče stabilnog Vukovara, a ne da se druže s opskurnim tipovima poput Marija Radića, ljudima koji su služili u agresorskoj vojsci JNA prilikom bitke za Vukovar. To se krije iza te priče... Krivac se krije u suradnji te stranke s podoficirom JNA Marijem Radićem i njegovom nazovi strankom Domino”, nastavio je.
Dakle, Penava optužuje čovjeka s kojim je do jučer bio zajedno u istoj stranci, i koji mu je bio i glavni suradnik i jedan od financijera, da je agresor, maltene četnik, koji je bio s druge strane pri napadima na Vukovar.
Hm, ako je to tako, onda se postavlja pitanje zašto Penava toga ratnog zločinca nije prijavio hrvatskom pravosuđu. Naime, svaki je građanin dužan prijaviti neko kazneno djelo. Da je to Penava učinio, onda bi “četnik” Radić već gulio svoju kaznu umjesto što se šetka Hrvatskom.
A ako je Penava znao da je Radić počinitelj kaznenog djela, ali ga nije prijavio, onda je on prikrivanjem kaznenog djela i sam počinio kazneno djelo i hrvatsko bi ga pravosuđe nakon ove izjave trebalo priupitati za zdravlje. A zapravo je sve zajedno potpuno degutantno.
Naravno da je Radić odgovorio. Evo njegove izjave: “Penava te optužbe ponavlja već tri mjeseca. Dvaput sam pokazivao potvrde o svojem ratnom putu, gdje sam bio u borbenom sektoru i gdje sam hrvatski dragovoljac Domovinskog rata. Moj otac je bio dragovoljac Domovinskog rata, kao i stric. Poginuli su otac, stric i još tri rođaka. Oca i dva rođaka još uvijek tražim. Radići kad se traže po jamama u Vukovaru, mora biti malo veća specifična podudarnost DNK jer nas ima još uvijek puno nestalih. Prije dva mjeseca rekao sam Penavi, kad je već veliki prozivač toga gdje je tko bio 1991. godine, da i on pokaže svoje papire. Zašto on 1995. godine nije bio u ratu? Penava zna da je saborski zastupnik i da ga ne mogu tužiti, inače bih podnio tužbu.”
Eto ga, kaže Penava da je Radić bio u JNA u vrijeme napada na Vukovar, Radić odgovara da nije i pita Penavu “a gdje si ti bio 1995.”, i tako stalno ukrug, vječna priča hrvatske desnice, a sve se svodi na to tko je gdje bio 1991. ili 95. i tko voli Thompsona, a tko Škoru. Bez obzira tko je u ovom zadnjem obračunu u pravu, okršaji na desnici uvijek završavaju na isti način. Nestankom svih tih stranaka, a samo pravaških je bilo barem desetak; pravaši obični pa pravaši čisti, pa 1861, pa autohtoni, pa pravaši Ante Starčevića, pa... I gdje su danas? Nula bodova, nula glasova. Ista će sudbina zadesiti i domovince i igrače domina. Ali će se prije toga pošteno mlatiti. Nije jasno samo jedno, kako se birači svaki put zalijepe za neke nove face s desne strane i daju im glasove. Da teksaški masakr... Vi to gledate samo na filmovima, mi imamo prijenos uživo...
