Ne znam za vas, mnogima je to vjerojatno vrlo zabavno, ali ima nas kojima je puna kapa čitavog tog izbornog cirkusa. Još kada se sve tako poklopi da ih u jednoj godini imamo čak tri, teško je podnijeti tu paradu taština, laži i kiča.
Prvo je jedan pjevčić proljetos odlučio da ćemo na parlamentarne izbore usred tjedna, u srijedu, sredinom travnja. Onda je drugi kokotić – a ljubav im je uzajamna – uzvratio smjestivši nam predsjedničke izbore između Božića i Nove godine. Valjda kao dio blagdanskog i svečarskog ugođaja, uz najljepše želje. U dva poluvremena, pardon, kruga. U međuvremenu smo, da ostanemo u treningu, poslali u Bruxelless, po čokoladu, razne te naše europske tipove.
Šteta da nije proljeće, da ne cvatu sunovrati i mimoze. Tulipani! Šteta da, na primjer, splitska Riva nije sva osunčana, ali još ne i vruća. Pa kada se predizbornom subotom, uz širok osmijeh i sunčane naočale, delegacije kandidata lagano upute niz Marmontovu prema obali (to im je svima omiljena ruta) pa sve od jednog do drugog stranačkog štanda, svatko se klasa uza svoju vrstu i oduševljene mlade partijske volontere. Nude građanima ruke, vedro se nasmiju – postoji kod propagandista im čitava lepeza predizbornih osmijeha – kunu se da im ništa drugo važnije biti neće od našeg boljeg sutra i biračeve sreće.
Jedu koru s drveća
Kao, tu su oni, uvijek za nas. Samo što ih kroz godine ne viđamo toliko, ali ništa zato, dok se kratkovidno vrtimo oko svojih života osi, oni se na dalekim frontama tuku: skaču prsimice jedni drugima za vratove, podmeću za nas svoja pleća i jedu koru s drveća...
Nadiru Marmontovom ljepotice iz Piramatovaca, rekao bi Arsen! Posljednji tango u Đevrskama. Eno Kekinice, tumači zaludu tko je pravi, a tko lažni Valter, odakle vila s bazenom i što je Mile radio s Nikicom. Bačvice, Meje, Firule. Federico Garcia Lorca, zeleno, što volim zeleno! Onda Pakovo Selo, Tromilja, Raslina.
Pa svjetlosni efekti s Pujanaka i Sućidra za našeg Dragana u kimonu. Crni pojas, Badnji dan! Visoka, Brda, Dragovode! Aplaudiraju Izraelci, oduševljeni Amerikanci. Kacunar! Šakom o šaku, bese udaraju svi nobelovci. Iz prikrajka viri i dr. Sheldon Cooper iz “Teorije velikog praska”. Nema samo Chucka Norrisa. Morao je na Selakušin skup. Opravdano!
Mažoretknije iz Ripišta, otmica Skradinjanki, pleše se posljednji tango niz Marmontovu, Marija pametna ko sudac, šamara onu dvojicu s dvaju zagrebačkih brda, smazala bi ih obojicu u okršaju jedan na jedan. Ima krasan logo, s vlastitim stiliziranim portretom i kockicama. Ista Marianne, boginja slobode i nacionalna personifikacija Francuske Republike, eno je na francuskom barjaku. Norris i Nino vježbaju kate pred štandom. Raspudić je u Mostaru, dok je još bio revolucionaran, podignuo spomenik Bruceu Leeju, a Chuck cijeni Leeja još otkad ga je ovaj natamburao u onom starom filmu.
Očajnički plesni par iz Kistanja, Čista Mala, Danilo, Perković, Smrdelj.
Bačkizagre stuhpa šeja
Stiže Zoki iz Ražina, za njim manekenka s Meteriza, može i onih solinskih, koja se presvlači u talijanskom bunkeru na Kili. Ima Zoran mota, crne banuše na glavi, kao onda kada je jurio gliserom kroz poplavljena područja. Tamna jakna s kapuljačom, baš u takvoj je ono bio pao s oklopnog vozila. Bačkizagre stuhpa šeja! Ko napisano za Mikija, da nije Mile na Milanovića mislio dok je stihove sricao?! A ne na Nikicu. S kojim nikad ne znaš na čemu si...
I patrole cetinskoga lole.
Pleše se posljednji tango u Đevrskama. Rupe, Dubravice, Konjevrate. Žrnovnica! Proleteri iz Spinuta, heroji s Blatina. Miss Bilica, miss Dubrave, miss Gaćeleza...
Stiže Miro s džipom i naoružanom ekipom. Kila, Sirobuja, Mejaši, naprid naši! Od Kamena pa do Ravnih njiva, sve te straže Nepalce baš traže. I patrole cetinskoga lole.
Prva i zadnja pratilja iz Žitnića i Unešića. Gripe, Veli Varoš, Lučac i Manuš. Evo i Brankice Lozo. Turska kula, Stinice, Brodarica. Nadiru naše male ljepotice, ako ih mater pušti. Davnim tragom slavnih dalmatinskih brigada, odoše još jednom osloboditi Brijune, ovaj put od Šerbedžijine okupacije. Trst je naš, i po’ Venecije!
Pleše se, gospodo, plešu članovi žirija iz Vodica, članovi nadzornog odbora, prvi glas Stankovaca, prvi glas Prgometa. Očajni pjevač koji ima odličan rad nogu. Plokite, Smrdečac, Siromašna. Tercu drži Tomo Jonjić, a Kartelo suze roni, jedna je maajka! Lovret, Marjanske skale, Dobri. Bene. Pobjedu sniva Pjaca i Riva!
Pleše se, pleše, gospodo, na kraju kišnog, izbornoga lita, a onda – susvita.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....