Pitanje nedavne prošlosti uvijek je zahtjevan zadatak za povjesničare, zbog premale distance od zbivanja i manjka provjerenih, važnih izvora.
Kada je u pitanju rat na prostoru bivše Jugoslavije, naročito među tri entiteta u Bosni i Hercegovini, sve je još delikatnije, posebno kada se povijesti pristupa iz ideološko političkih pobuda s jednostranim stavom i željom da povijest pišu pobjednici.
Uz Radovana Karadžića i Ratka Mladića, osuđene ratne zločince koji su im predstavljeni kao važni akteri u stvaranju Republike Srpske (RS), osnovnoškolci iz tog entiteta mogli su iz novih udžbenika povijesti učiti o bitkama i mjestima stradanja srpskog naroda u Bosni i Hercegovini u ratu 1990-ih.
Vlast u RS-u predvođena Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika priprema nove udžbenike povijesti, a umjesto stručnjaka to je inicirala boračka organizacija toga BiH entiteta.
Postojeće udžbenike za deveti razred osnovne škole, u kojima se genocid u Srebrenici iz srpnja 1995. godine tretira kao "zauzimanje Srebrenice i Žepe od strane Vojske RS", branitelji u RS-a ne smatraju dovoljnima.
Od Ministarstva prosvjete i kulture i Pedagoškog zavoda RS-a traže da ih "obogate" lekcijama o važnim bitkama za Vojsku RS i mjestima stradanja srpskog naroda.
U zemlji u kojoj su škole nakon rata podijeljene, a rade po tri različita nacionalna plana i programa, za Branka Todorovića, predsjednika Helsinškog odbora za ljudska prava RS-a to znači upozorenje da će zbog posljedica lošeg obrazovanja sustav biti teško popraviti.
Todorović je za Radio Slobodna Evropa (RSE) rekao da će, zahvaljujući postojećem sustavu, nove generacije nositi teret mržnje, ratnih zločina i njihovog veličanja.
"Toliko je nepravedno da politički lideri, kratkoumni i zlonamjerni, prebacuju teret prošlosti na mlade, koji ga neće moći riješiti ako nepravilno uče povijest", rekao je za RSE.
Zbog moratorija Vijeća Europe učenici osnovnih škola u Bosni i Hercegovini nisu učili o ratu do 2018. godine, dok ga današnji udžbenici drugačije tumače.
‘malobrojnija, a nadmoćnija srpska vojska‘
Već godinama u BiH iz međunarodne zajednice stižu upozorenja da politička instrumentalizacija može dovesti do dodatnog otuđenja djece u ionako podijeljenim školama.
U Boračkoj organizaciji RS-a dopunu udžbenika povijesti za deveti razred osnovnih škola pravdaju "nedovoljnom informiranošću o obrambeno-otadžbinskom ratu".
Pritom optužuju prosvjetne vlasti u Federaciji BiH da studente "tendenciozno podučavati o proteklom ratu" predstavljajući Srbe isključivo kao zločince.
"Jako je ružno da tamo djeca to uče. Onda se pitamo zašto i mi ne napišemo isto. Da naša djeca uče istoriju kako je bilo, a ne iz nekih tendencioznih priča", rekao je Milovan Gagić, predsjednik Predsjedništva organizacije boraca Republike Srpske.
Rat u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine u udžbeniku povijesti za deveti razred osnovnih škola u RS-u predstavljen je kroz poglavlje "Građanski rat u Bosni i Hercegovini: Stvaranje Republike Srpske".
Tako, između ostalog, piše da su se "u građanskom ratu u Bosni i Hercegovini međusobno borile vojske Srba, Hrvata i Muslimana", kao i da je "iako malobrojnija, srpska vojska bila nadmoćnija, posebno kod početka rata".
Jačanje patriotizma i nacionalnog identiteta
Nakon što je Boračka organizacija RS-a uputila inicijativu za dopunu udžbenika povijesti, održano je nekoliko sastanaka s predstavnicima Ministarstva prosvjete i Pedagoškog zavoda RS-a.
Iz Pedagoškog zavoda RS-a za RSE je potvrđeno da su nakon boračke inicijative održani sastanci na kojima se razgovaralo o "modernoj nacionalnoj povijesti" i novim sadržajima u udžbenicima povijesti.
Na pitanje zašto se braniteljske organizacije uključuju u izradu udžbenika, odnosno u posao koji bi trebali raditi stručnjaci, u Zavodu tvrde da za to nemaju ovlasti, ali da će, uvažavajući njihove opravdane zahtjeve, Zavod raditi na definiranju sadržaja.
"Cilj je jačanje patriotizma i nacionalnog identiteta, te upoznavanje učenika s objektivnim, povijesnim i znanstveno utemeljenim činjenicama o događajima od 90-ih godina prošlog stoljeća do danas", navode iz Pedagoškog zavoda RS.
U Ministarstvu prosvjete RS, pak, za RSE kažu da je inicijativa vezana za bolje razumijevanje povijesti RS rezultat razgovora, ne samo s Boračkom organizacijom, već i sa stručnom javnošću.
"Ona smatra da je neophodno da studenti proučavaju povijesne prilike u Bosni i Hercegovini iz tog perioda, kako bi na utemeljen i kritičan način, s ove distance, upoznali povijest svog naroda", priopćilo je entitetsko ministarstvo.
Glas naroda: Ne podgrijavati situaciju
Todorović smatra da će najavljene izmjene nastavnih planova i programa u RS-u vjerojatno ići u pravcu "relativizacije ratnih zločina" i "potrebe da se srpski narod prikaže kao žrtva međunarodne zavjere i nasilja drugih naroda".
"Hoće li se sutra u tim udžbenicima Mladića i Karadžića slaviti kao najveće heroje, čije primjere treba slijediti? Koliko znam, za sada toga nema, već se radi o pokušaju kvazipovijesnog objašnjenja", kaže on.
Stanovnici Doboja, grada u sjevernom dijelu Bosne i Hercegovine koji administrativno pripada RS-u, kažu da je rasprava o učenju učenika o devedesetima jedno od najkompliciranijih pitanja u BiH.
Cvijetin kaže da se bivši sudionici rata sa svih strana pokušavaju miješati u to.
"Ovdje još dugo neće biti zajedničke povijesti, koju bi prihvatile sve strane. Bolje pustiti vrijeme da ide svojim tokom, nego podgrijavati situaciju", rekao je on za RSE.
Dino, pak, ističe da ne treba intervenirati u udžbenike koji tumače ratna zbivanja te da oni moraju biti jedinstveni u cijeloj državi.
"Da ne bude razlike među nacionalnostima i da to bude u duhu Daytonskog sporazuma. Na jednoj stranici općenito o tome kada je rat počeo, kada je završio, odnosno kada je potpisano primirje. Sve ostalo će praviti probleme", ističe Dino.
odgoj ekstremističkih i šovinističkih generacija
Osim učenja iz udžbenika o devedesetim godinama prošlog stoljeća, gotovo tri desetljeća nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini, učenici osnovnih i srednjih škola sudjeluju i u obilježavanju obljetnica ratnih brigada Armije RBiH, Hrvatskog vijeća obrane, (HVO) odnosno Vojske RS-a.
Rođeni godinama nakon Daytonskog mirovnog sporazuma 1995., mališani sudjeluju u natjecanjima i satovima povijesti, koji veličaju ratne pobjede.
Ništa od toga nije predviđeno nastavnim planovima i programima, ali u Pedagoškom zavodu RS-a tvrde da su boračke organizacije inicirale da mjesta stradanja postanu dio službenih školskih ekskurzija i izleta.
Todorović kaže da prioritet u Bosni i Hercegovini treba biti izgradnja pomirenja, tolerancije i preuzimanje odgovornosti za zločine u proteklom ratu.
"Učiti nešto što je ispolitizirano, falsificirano i zlonamjerno, kako bi se odgojile neke mlade ekstremističke i šovinističke generacije, dovest će do toga da će društvo ići u smjeru samouništenja. Postat ćemo sve zatvoreniji, nećemo moći voditi socijalni dijalog", naglašava.
Sva ministarstva obrazovanja u Bosni i Hercegovini usvojila su Smjernice Vijeća Europe 2006. godine za izradu i ocjenu udžbenika povijesti za osnovne i srednje škole.
Njima je, između ostalog, propisano da udžbenici moraju biti objektivni, znanstveno utemeljeni i usmjereni na stvaranje razumijevanja i pomirenja u Bosni i Hercegovini.
selektivni pristup i servirane interpretacije
No praksa je već godinama potpuno drugačija.
U udžbenicima se selektivno iznose činjenice, apostrofiraju se žrtve vlastitog naroda i minimiziraju ili potpuno zanemaruju žrtve drugih naroda, a izbjegava okrivljavanje pojedinaca iz vlastitog naroda.
Zaključeno je to u izvještaju "Podijeljena prošlost za podijeljenu budućnost!? Rat 1992.-1995. u aktualnim bosanskohercegovačkim udžbenicima povijesti", autorice Melise Forić.
"Nove generacije indirektno dobivaju informacije o ratnim iskustvima, što produbljuje podjele. Potrebno je to prevladati i pokazati da žrtava ima na svim stranama i stvarati empatiju kako bismo gradili pozitivnu budućnost", rekla je Melisa Forić za RSE.
Forić, koji je i predsjednica BiH udruge nastavnika i profesora historije/ istorije/ povijesti "Euro Clio HIP", tvrdi da je ključni problem činjenica da u BiH, čak ni na razini historiografije, ne postoji konsenzus o kvalifikaciji rata.
"Politički govori često se referiraju na iskustva iz rata, a legitimitet se gradi na temelju sudjelovanja u njemu. Ovakav narativ se kroz obrazovne politike pokušava prenijeti na mlade ljude, koji nose teret ratnog iskustva", kaže ona.
Rješenje vidi u činjenici da je rat iz 90-ih u BiH jako dobro dokumentiran te da su, između ostalog, dostupni i materijali Haaškog suda, koji mogu poslužiti za prevladavanje jednostranog tumačenja u nastavnim programima i udžbenicima.
Ovako, s isključivim, selektivnim pristupom, u kojem vam se serviraju interpretacije prema željama onih koji donose obrazovne sadržaje, nećemo daleko stići, istaknula je.
Misija OESS-a u Bosni i Hercegovini, koja je bila jedan od aktera obrazovne reforme, apelirala je na vlasti da se suzdrže od politizacije obrazovanja i da otvore dijalog o zajedničkim pristupima o tome kako se nositi s poviješću vezanom za razdoblje od rata 1990-ih.
Postojeći politički i javni diskurs, upozoreno je, izlaže obrazovne institucije velikom pritisku, što dovodi do generacija mladih bez temelja za međusobno razumijevanje, poštovanje i dostojanstvo, piše Radio Slobodna Evropa.
Ako se ovakvi prijedlozi usvoje, povijest neće biti učiteljica nego mučiteljica života. S trajnim posljedicama na generacije učenika i učenica.
