Urušavanje nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu dogodilo se uslijed niza propusta, inženjer geologije Zoran Đajić, koji je na projektu rekonstrukcije bio angažiran kao nadzornik za kamen, piše Deutsche Welle.
U Novom Sadu još uvijek traje trodnevna žalost, proglašena zbog velike nesreće u kojoj je stradalo 14 ljudi. Ipak, ni četiri dana kasnije, nitko od nadležnih nije preuzeo odgovornost za još jednu tragediju koja je zadesila Srbiju.
Ministar građevinarstva, prometa i infrastrukture Goran Vesić, po struci diplomirani pravnik, gotovo istog dana ogradio se od preuzimanja odgovornosti, rekavši da nadstrešnica nije bila obuhvaćena projektom rekonstrukcije Željezničke stanice.
Ipak, diplomirani inženjer geologije Zoran Đajić tvrdi da to nije istina. On je na projektu rekonstrukcije Željezničke stanice bio angažiran kao nadzornik za kamen. Dio njegovih poslova je, kaže, podrazumijevao praćenje procesa skidanja kamena, utvrđivanja stanja podloge, njene zamjene i reparacije, kao i načina montaže kamena.
Đajić je ispričao da je još tijekom rekonstrukcije primijetio da je pozadina mramornih ploča na krovu stanice u lošem stanju i o tome obavijestio nadležne.
„Na fotografijama koje sam napravio, iza tih ploča se vidi da praktično, možda ima 20 posto betona, a ostalo je šuta, zgužvane vreće i tako dalje“, objašnjava Đajić.
Istaknuo je da je zbog toga izdao nalog da se te ploče skinu, napravi kompletno ispitivanje i reparacija podloge.
U izvještaju u koji je redakcija Deutsche Wellea dobila uvid navodi se da je podizvođaču radova, tvrtki „Starting doo“ „naloženo da se započne s demontažom mramorne obloge s fasade krila B (Venčac beli) kao i mramornih ploča s pročelja krova zgrade (Sivec)", te da je potrebno „demontažu obavljati pažljivo kako bi se sačuvale sve mramorne ploče koje nisu oštećene".
„Da se to napravilo pretpostavljam da bi netko tko je zadužen za taj drugi dio mogao vidjeti kakva je podloga i pretpostavljam da bi se netko zapitao treba li intervenirati na tim utegama, jesu li su oni korodirali."
Izvođač radova, međutim, kako kaže Đajić, nije napravio ništa po tom pitanju.
„Naprotiv, ja sam nekoliko puta inzistirao na sastancima da se to napravi, ali su oni uzeli masnu farbu, ofarbali te ploče i tako je završeno sve što se tiče pozicije tog zupčastog dijela fasade na južnoj fasadi iznad nadstrešnice“, kaže Đajić.
Građani su vrlo brzo nakon nesreće na mrežama počeli dijeliti fotografije na kojima se vidi da su radovi izvođeni i na samoj nadstrešnici, na koju je dodana čelična konstrukcija sa staklom. Snimci koji pokazuju da je cijela nadstrešnica pala odjednom, a ne iz dijelova, za Đajića su dodatni signal da je opterećenje bilo preveliko.
„Utezi su bili projektirani svojevremeno da mogu da izdrže određeni teret po kvadratnom centimetru. Očigledno je to opterećenje dodano toliko da veza utega i betona, koji je isto tako bio loš, nije izdržao, i onda se ona samo sručila“, za DW objašnjava Đajić.
Tko je sve u lancu odgovornosti?
Naručitelj rekonstrukcije stanice bila je Infrastruktura Željeznice Srbije, a radove su izvodile dvije kineske kompanije – „China Railway International Co. Ltd" (CIRC) i „China Communications Construction Company Ltd (CCCC).
Nadzor nad projektom povjeren je mađarskoj tvrtki „Utiber" koja je povezana s jednim od Orbanovih bliskih suradnika Lorincom Mesarošem. Utiber je bio krovna firma za nadzor po svim pozicijama, osim pozicije kamena koju je obavljao Đajić kao vanjski konzultant.
Zoran Đajić tvrdi da je sve njih redovno informirao na sastancima koji su se održavali na tjednoj razini.
„Na tim sastancima su bili prisutni svi od strane nadzora „Utibera", bilo je uvijek prisutno nekoliko ljudi iz Željeznice i povremeno je bio prisutan netko od predstavnika ministarstva, ali su bili sve vrijeme prisutni predstavnici obje kineske tvrtke, koje su, u svari, izvodile sve te radove, i koje su odgovorne apsolutno za sve, i za svoje podizvođače“, naveo je Đajić.
Na njegove izvještaje, smatra on, prvo je trebala reagirati nadzorna tvrtka „Utiber", koja je trebala od tvrtke „Strarting" zatražiti da skine ploče i provjeri podlogu.
Ipak, naglašava da je često imao dojam „da je firma koja je izvodila radove starija od svih" i da sebi daju za pravo da ne postupe po nalozima.
„Događalo se da se neke stvari ne rade po mjesec-dva dana i da se neke stvari naprave drugačije nego što je rečeno. Meni to nije jasno, da tvrtka koja je podizvođač može napraviti neke stvari, iako je dobila nalog od nadzora da napravi drugačije".
Zbog toga Đajić smatra da je prvi u lancu odgovornosti sadašnji ministar građevinarstva Goran Vesić, ali i Tomislav Momirović, koji je tu dužnost obavljao u prethodnom sazivu Vlade, kao i njihovi službenici koji su bili nadležni za radove.
Odgovornost nakon njih, ističe Đajić, snosi i kineski konzorcij, nadzorna tvrtka „Utiber", kao i vlasnici i direktori svih firmi koje su bili podizvođači.
„Ja sam od prvog dana rekao da ja tu snosim i svoju odgovornost, zato sam i pokrenuo cijelu priču. Da sam možda uspio natjerati podizvođača da zamijeni ploče, da to sruši – iako sam to pokušavao nekoliko puta, ali su oni to ignorirali – možda bi se neke svari utvrdile, možda bi se došlo do tih utega, možda se ovo ne bi dogodilo", ispričao je Đajić.
Na pitanje da li sada strahuje za svoju sigurnost, odgovorio je da je bio sudionik svih velikih prosvjeda od devedesetih godina do danas i da se više ne plaši ničega.
„Plašio bih se za sebe i za svoj život da nisam izašao u javnost s ovim što sam znao. Ja ne bih mogao dalje nastaviti živjeti s tim. Osjećao bih grižnju savjesti zbog obitelji preminulih", rekao je Đajić.
Vjeruje da u suprotnom nitko drugi ne bi rekao istinu te da bi nadležni skinuli odgovornost sa sebe.
„Oni reagiraju na moje izjave. Zamislite da ja nisam izašao u javnost. Nitko ne bi o ovome pričao. Ostalo bi na tome da je pala sama od sebe. Ne dam. Ne ja – ne daju sad ni građani."
Istaknuo je da vlast koju građani financiraju mora raditi u njihovom interesu, te da građani ne smiju dopustiti da se „na određenim mjestima nalaze ljudi koji ne znaju ništa i da ih skupljaju s raznih strana i postavljaju na dužnosti koje odlučuju o životima svih".
„Ja želim pozvati građane da probaju reći: Ne damo više da nas ubijate na ulici. Ubijaju nas na pješačkom prijelazu, ubijaju nas na ulici, ubijaju nas svuda i nitko ne odgovara za to. Ne može“, zaključio je Đajić u intervjuu za DW.